Posebni izvjestitelj UN-a David Boyd je u izvještaj, objavljenom u utorak, iznio podatak po kojemu su najmanje 9 milion prijevremenih smrti prouzročili zagađenje ili toksini iz okoliša, što je dvostruko više od broja smrtnih slučajeva evidentiranih u prvih 18 mjeseci pandemije covida-19.
U izvješću piše i da u svijetu od bolesti povezanih s onečišćenjem okoliša umire svaki šesti stanovnik našeg planeta, što je 15 puta više od broja smrtnih slučajeva od nasilja.
Kada je riječ uopšte o onečišćenju okoliša, preuranjenoj smrti najviše pridonosi zagađenje zraka. U izvješću se procjenjuje da ono uzrokuje oko 7 milijuna smrtnih slučajeva godišnje.
Najviše smrti povezanih s onečišćenjem pretežno je evidentirano u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Ondje je ono odgovorno za više od 90 posto smrtnih slučajeva u populaciji.
U posebnoj su opasnosti radnici koji su izravno izloženi štetnim tvarima. Godišnje ih umre više od 750.000 zbog izloženosti ispušnim plinovima, azbestu i onečišćenju zraka sitnim lebdećim česticama.
Rješavanje ovog problema može biti golem izazov, napisao je Boyd, jer on proizlazi iz kombinacije postojećih i novih prijetnja.
Primjerice, izloženost pojedinaca olovu još uvijek je povezana s oko milijun smrtnih slučajeva godišnje, a istodobno se javljaju dodatne opasnosti povezane s perfluoralkilnim i polifluoroalkilnim tvarima (PFAS). Riječ je o velikoj skupini tisuća sintetičkih kemikalija.
Sve kemikalije iz te skupine sadrže veze ugljika i fluora, a to je jedna od najsnažnijih kemijskih veza u organskoj kemiji, koja kemikalijama omogućuje otpornost na razgradnju pri upotrebi u okolišu.
Većina kemikalija iz skupine PFAS lako se prenosi okolišem i prelazi velike udaljenosti u odnosu na izvor ispuštanja.
Onečišćenja PFAS-om često se pronalaze u podzemnim vodama, površinskim vodama i u tlu. Čišćenje kontaminiranih područja tehnički je zahtjevno i skupo. Ako se ispuštanje PFAS-a nastavi te će se kemikalije i dalje akumulirati u okolišu, pitkoj vodi i hrani.
U izvješću stoji i da je utjecaj onečišćenja okoliša na čovjekovo zdravlje povezan s ostalim ekološkim krizama, poput klimatskih promjena i nestanka biološke raznolikosti.
“Kemijska industrija pogoršava izvanredna klimatska stanja jer troši više od 10 posto fosilnih goriva proizvedenih na globalnoj razini i godišnje ispušta oko 3.3 milijarde tona stakleničkih plinova", napisao je Boyd.
Upozorio je i da globalno zatopljenje pridonosi oslobađanju i ponovnom aktiviranju opasnih onečišćujućih tvari iz ledenjaka koji se otapaju, a odmrzavanje permafrosta moglo bi "osloboditi" brojne viruse i bakterije.
“Onečišćenje i toksične tvari istodobno su jedan od pet glavnih pokretača katastrofalnog pada biološke raznolikosti, s posebno negativnim utjecajem na oprašivače, kukce, slatkovodne i morske ekosustave (uključujući i koraljne grebene) te na ptičju populaciju", zaključuje se u izvještaju.