Helsinški parlament građana Banjaluka je juče u Banjaluci, u sklopu mjeseca posvećenog ženama “Život žena” organizovao panel diskusiju na temu "Radna prava i diskriminacija u oblasti rada”.
Tom prilikom je predstavljeno istraživanje rađeno u periodu od 2018-2020. godine “Rodno zasnovana diskriminacija u oblasti rada u BiH”, a autorica istraživanja Svjetlana Ramić Marković istakla je da je istraživanje pokazalo da je čak 46% žena i 15% muškaraca imalo iskustva sa diskriminacijom na osnovu pola na radnom mjestu, dok 78 % žena nikada nije prijavilo svoja iskustva nadležnim institucijama. Razlozi za neprijavljivanje su mnogobrojni, tu je prije svega nedostatak znanja o tome kako i kome prijaviti rodnu diskriminaciju na poslu, strah od otkaza, nepovjerenje u institucije, te strah od dodatne viktimizacije ukoliko se podnese prijava nadležnom organu.

Kada je riječ o oblicima rodno zasnovane diskriminacije na tržištu rada, ona najčešće uključuje diskriminaciju pri zapošljavanju (ugl. žene mlađe životne dobi koje najčešće dobijaju pitanja o zasnivanju porodice), diskriminaciju u napredovanju zbog različitih faktora (životna dob, seksualna orjetnacija) te diskriminacija u ugovorima i platama. Čak 70% ispitanika iz istraživanja je prilikom intervjua dobilo pitanja koja impliciraju diskriminaciju po osnovu pola.

Mobing predstavlja najčešći oblik diskriminacije (30 % svih okonačanih sudskih postupaka se odnosio na mobing), kojeg prati seksualno uznemiravanje i uznemiravanje (40% žena su bile žrtve nekog oblika seksualnog uznemiravanja). Od svih žena koje su izjavile da su se suočile sa seksualnim uznemiravanjem na poslu, 83% njih je izjavilo da je počinilac bi muškarac, a 74 % žena i 54 % muškaraca izjavilo je da su bili uznemiravani od strane osoba koje rade na višim pozicijama od njih.

U istraživanju stoji da je posebno primjetan porast govora mržnje i diskriminacije na osnovu pola na internetu, posebno od vidljivosti #nisamtrazila inicijative i izbijanja pandemije COVID-19. COVID-19 mjere nisu uobzirile potrebe žena, manjina i drugih ugroženih grupacija. Mjere su imale negativan učinak na ranjive grupe (Romkinje, žene sa invaliditetom, samohrane majke), posebno u periodu rada od kuće i online nastave koja se istovremeno odvijala za njihovu djecu.
Ovo istraživanje je pokazalo da je 29% ispitanika je reklo da im je plata smanjena kao posljedica COVID-19, 13% učesnika ankete je ostalo bez posla zbog COVID-19 (44% žena i 40% muškaraca).
Vezani tekstovi:
Ako vas na intervjuu za posao pitaju planirate li imati djecu to je rodno zasnovana diskriminacija!