Ruska invazija na Ukrajinu već je izazvala katastrofu. Dječji vrtići su uništeni, bolnice raznesene, a gradovima koji su bili u okruženju ponestaje hrane i medicinskih potrepština. Milioni Ukrajinaca su raseljeni, mnogi od njih bježe preko granica, piše portal Open Democracy.
Zato se ostatak svijeta nada uspješnim pregovorima između Rusije i Ukrajine. Brojni političari visokog profila, uključujući izraelskog premijera Naftalija Bennetta, turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, razgovarali su s Kijevom i Moskvom. Ruski i ukrajinski zvaničnici održali su niz sastanaka, uključujući onaj između ministara vanjskih poslova 10. marta.
Rezultati ovih pregovora do sada su bili minimalni, osim labavih obaveza Rusije prema humanitarnim koridorima. Da bismo razumjeli zašto je to tako i zašto se stvari vjerovatno neće promijeniti, pregovore treba razmotriti u širem kontekstu.
Ove pregovore treba shvatiti kao sredstvo za nalaženja sporazuma između dviju strana tokom određene faze sukoba. Pregovori ne zamjenjuju sporazum o samom sukobu, niti ga zamjenjuju, naročito dok traje rat.
Drugim riječima, ako postoji volja Kremlja za nastavkom rata i mogućnost da Ukrajina očuva vojnu sposobnost, između ove dvije države će postojati "sporazum o ratu". Sve dok se ovo ne prekine, svaki drugi dogovor postignut u pregovorima biće neodrživ.
Nekoliko je faktora koji upravo ovaj scenarij čine vjerovatnim.
Ako Rusija želi nastaviti neprijateljstva, a Ukrajina očuva svoju vojnu sposobnost, vrlo je vjerovatan dugotrajan i ružan rat u kojem će obje vojske ostati barem djelimično operativne, a civili će znatno ispaštati.
Prvo, ovaj aranžman zadovoljava primarne ciljeve dviju strana. Kakav god bio početni cilj Kremlja u Ukrajini, sada je jasno da nije ostvaren. S obzirom na to da je ruska vojska opkolila ukrajinske gradove i žestoko bombardovala civile, trenutni cilj Kremlja je nanijeti što je moguće više štete Ukrajini, umjesto da cilja isključivo ukrajinsku vojsku. Kremlj se ne tiče hoće li pregovori doći prije ili nakon što je napravljena određena šteta.
Za Ukrajinu je cilj odbraniti zemlju i izbjeći vojni poraz, nešto što se može učiniti samo kontinuiranim otporom. Ukrajinska je odbrana sada sama po sebi cilj za Ukrajinu, posebno s obzirom na to da ne postoji garancija Kremlja za deeskalaciju prije ili nakon bilo kakvih pregovora.
Dakle, situacija u kojoj se borbe nastavljaju, u nekoj mjeri, zadovoljava obje strane u smislu njihovih temeljnih ciljeva.
Drugo, pregovarački stav Rusije ne dopušta miran kompromis. Ruski stav 'sve ili ništa' odražava se u spisku zahtjeva Rusije: službeno priznanje Krima kao ruskog, priznanje lažnih republika u Lugansku i Donjecku, bez plaćanja reparacija, te neutralni status i demilitarizacija Ukrajine. To bi takođe moglo uključivati zauzimanje teritorija koje su trenutno pod ruskom kontrolom. Ovo nije prvi put da se Rusija upušta u diplomatiju bez kompromisa. Ruski ultimatum o sigurnosnim garancijama Zapadu u decembru 2021. bio je jednako neprihvatljiv za Zapad kao što su zahtjevi Kremlja prema Ukrajini danas.
Konačno, uspjeh ruske i ukrajinske vojske takođe diktira ovaj sporazum o ratu. Izvještaji pokazuju da uspjeh ukrajinske vojske značajan i da je očuvala zapovjedne i druge sposobnosti. To je zato što je ukrajinska vojska odabrala odbrambenu strategiju koja daje prednost sposobnostima vojske nad teritorijalnom kontrolom. U Ukrajini nema linije fronta. Umjesto toga, ukrajinska vojska mami ruske trupe dublje u zemlju samo da bi u više navrata izvršili protivnapad s povoljnijih pozicija. Zapravo, to znači da je malo vjerovatan scenario po kojem je ukrajinska vojska potpuno onesposobljena od strane Kremlja.
S druge strane, Kremlj nije uspio postići svoje početne ciljeve, pa je udvostručio ljudstvo, reorganizujući vojsku koja pokušava okupirati Ukrajinu. Kada analiziraju stanje u ovom ratu, analitičari moraju iznijeti pretpostavke – najizglednije je da Putin nema namjeru da odstupi. U isto vrijeme, Kremlj doživljava velike gubitke i ima velikih problema s snabdijevanjem.
Ako Rusija želi nastaviti neprijateljstva, a Ukrajina očuvati svoju vojnu sposobnost, vrlo je vjerovatan dugotrajan i ružan rat u kojem će obje vojske ostati barem djelimično operativne, a civili znatno ispaštati.
Koliko će rat potrajati zavisi prvenstveno od sposobnosti ukrajinske vojske i snabdijevanja Ukrajine oružjem, a ne od toga koliko teritorije je palo pod rusku kontrolu. Što se tiče Rusije, ako odluči nastaviti s pritiskom i upasti dublje u nepovratne troškove – tj. da njeno 'ulaganje' u rat mora biti otplaćeno – sporazum o ratu će biti dodatno zacementiran.