Splitski bend The Beat Fleat već dugi niz
godina nalaze se na samom vrhu ovdašnje alternativne muzičke scene. Iza sebe
imaju bezbroj odličnih svirki a više puta su i nagrani prestižnim nagradama,
jedna od najznačjniji nagrada za svoj rad svakako je Porin. Svojim pjesmama
govore o aktuelnim temama u našem društvu koristeći autentični splićanski
humor.
Ove godine TBF gostovaće u Banja Luci 14. maja
na festivalu Živjeti slobodno i povodom te svirke razgovarali smo sa Mladenom
Badovircem pjevačem i frontmenom ovog benda.
Aktivni ste ove sezone na festivalima.
Kako objašnjavate činjenicu da ste i poslije 30 godina rada još uvijek aktuelni
i traženi. Da li se radi o
sreći, ili je samo kvalitet bitan?
Mi smo kvalitetni,
autentični, i imamo hrpetinu odličnih pjesama koje su izdržale test vremena,
isijavamo unutarnje zadovoljstvo i još uvijek dječački uživamo u stvaranju i
izvođenju muzike. 30 godina ljudi odlaze s naših koncerata
”punih baterija” s osmjehom od uha do uha. Mislim da je važno da te sreća
pogurne na početku dok ne isplivaš i postaneš dovoljno vidljiv, a nakon toga
slijedi veliki rad na stvaranju kvalitetnog materijala i održavanju zdravih
odnosa u bendu jer bez te dvije stavke sigurno ne bi 30 godina jahali val.
Primjetno je da imate
jako kvalitetne spotove i da vodite računa da se i preko medija zvanog internet
na pravi način predstavite publici. Da li je moguće danas imati kvalitetnu
karijeru bez svega toga?
Pa mi smo bili svjedoci
početka emitiranja MTV-a, odrasli smo uz njega i spotovi su nam dragi i
uzbudljivi i volimo što kreativnije i kvalitetnije koristiti i taj medij za
izražavanje. Također, spotovi su već odavno neizostavna stavka u promociji
pjesama i važno je da budu što zanimljiviji publici. A apropo naše prezentacije
na internetu, a pretpostavljam da mislite na društvene mreže, prilično smo
mlohavi, al to je duga priča. Prije godinu dana nam je hakirana stranica na facebook-u:
TBF – Official FanClub na kojem smo bili umjereno aktivni po današnjim
standardima pa izgleda da ćemo biti prisiljeni otvoriti novu stranicu obzirom
da nismo uspjeli vratiti ovu pod našu kontrolu, a to vidim kao priliku, kad već
krećemo ispočetka, da aktivnije krenemo u korištenje društvenih mreža pa da
onda paralelno aktiviramo stranice i na drugim mrežama jer smo dosad samo imali
facebook stranicu. Ti komunikacijski kanali su također neizostavna stavka u
glazbenoj industriji danas i nama koji smo pustili korijenje na sceni davno
prije pojave društvenih mreža, a kamoli nekome tko tek probija svoj put.
Koliko je zapravo
tehnologija i digitala uništila onaj stari ”analogni” šmek?
Ne kužim na šta točno
ciljate, analogija je isto tehnologija , a ja osobno volim i digitalu
poprilično. Praktičnija mi je i jeftinija, a s vremenom sve bolje zvuči pa je
sve teže skužit razliku između pravog analognog i digitalno simuliranog zvuka
analognih sprava.
Ne mislim da je digitala
uništila analogiju al ima primat jer takav je i pečat vremena.
Da li ste mišljenja da
je hip-hop iz undegraund voda prešao u mainstream i pop muziku, i koliko je
izgubio ili dobio zbog toga, jer čini se da su ranije hip-hoperi ranije
izgledali mnogo buntovnije?
Hip hop je mainstream
već više od dvadeset godina i njegov utjecaj na pop produkciju je činjenica
jednako dugo. Hip hop je po rođenju bio glazba za zabavu. Bunt je jedno od
njegovih lica, ali ne i jedino. Općenito, bunt u društvu su ionako rastočile
društvene mreže i ostao je samo bijeli šum od pregustog pizdekanja.
Šta mislite o
hip-hoperima koji većinu svojih tekstova baziraju na humru i smijuriji?
”Istina je smij, a smij
je jubov.”
Mogu li muzičari sa
porukama koje šalju pjesmama da mijenjaju svijest građana, a samim tim i
svijet?
Uz pjesme zaboraviš na
samoću, a za mijenjanje svijesti trebaju sretne obitelji i kontinuirani kvalitetan odgojno-obrazovni
sistem u kojem su zaposlenici plaćeni kao profesionalni nogometaši.
Koncert koji imate u
maju u Banja Luci na festu ”Živjeti slobodno” vezan je za obilježavanje dana
borbe protiv fašizma. Da li je fašizam zaista pobjeđen?
Daj ti meni petnaestak
faširanih šnicli pa da vidiš kako ih pobjeđujem. Rekao bih da nije pobjeđen
jer, kao što rekoh u prehodnom odgovoru, fali nam dosta sretnih obitelji i
kontinuirani kvalitetan odgojno-obrazovni sistem u kojem su zaposlenici plaćeni
kao profesionalni nogometaši.
Imamo li razloga za
vjerovanje u svjetlu budućnost?
Nema razloga za
vjerovanje u išta. Vjerovanje ludom radovanje. Treba nam znanje i djelovanje pa će budućnost zasvjetliti. Sve
je u našim rukama.
Budućnosti nema bez
omladine, a bez omladine nema ni fanova koji dolaze na festivale i vaše
koncerte. Da li ćemo uskoro ostati i bez mladosti i bez publike, jer svjedoci
smo da sve više mladih, ali i starijih, odlaze odavde?
”Bit će šta bude”
nadoveza se Lude i doće vrime kad će en-ten-tine, savaraka-tine… ”.
Kako zadržati tu mladost
i ljude?
Ispričavam se, zlo mi je
od ovog pitanja.
Poruka čitaocima Buke.
Ako još niste pogledajte
film ”Freddy Got Fingered”