Kroz neku maglu, nazirem tvoju siluetu,
kako prepisuje od drugih na testovima kroz osnovnu i srednju školu, kako se
služi «đonovima» i došaptavanjima, kako
se prenemaže, moljaka i plače, ne bi li izvukao barem ocjenu više. Uvijek si
imao neku izliku, opravdanje, ubogu facu iscijeđenog paćenika, kojem je sevap
udijeliti dvojku, pa kad se može i koju ocjenu gore, ne bi li ga se motiviralo
i potaklo na napor više.
Prisjećam se, kako se prikradaš, pa iz
sjene gledaš naše treninge, a onda nespretno pokušavaš, da imitiraš poluupamćene
pokrete! Kako prepričavaš naše «šatre» i dogodovštine kao svoje, kombinuješ ih,
stvarajući svima očitu bajku, koju pokušavaš prodati mlađoj raji!
Ti si onaj dečko, kojeg smo redovno
ubacivali u mašinu, pa ga ispirali na centrifugu, a on bio sretan što učestvuje
u razgovoru, pa makar mu ništa nije jasno!
Ponekad si bio koristan, da te se
zavrti, kao džokera u šemi, kao smora od kojeg ćemo spasiti djevojku, koja nam
se iz daleka sviđa! Ta eventualna korisnost je bila iznimno prijeteća, pa time
i neprivlačna, zbog tvoje ljepljivosti, ustrajnosti, da se poput krpelja
zakačiš, već pri prvom bliskom kontaktu!
Bio si dobar i za donošenje lopte, za
slanje po cigare, ili žicanje para, ali se rijetko ko usuđivao, da te pusti,
kroz tu simbiozu, dovoljno blizu, u strahu od tvojih parazitskih sklonosti. To
žicanje, tu vještinu sakupljanja i trošenja tuđih materijalnih dobara, usavršio
si još tada, a do savršenstva doveo kroz svoju političku karijeru! Korisnim se
pokazao i tvoj nedostatak srama pri krađi tuđih biografskih jedinica, tuđe
intelektualne svojine i falsifikovanja povjesnih činjenica!
Sposobnost, da vjeruješ u vlastitu
bitnost i pored nedostatnih fakata, koji bi je potkrijepili, dala ti je krila u
tvom javnom usponu, pa si se Gebelovski držao postulata, da je istina ono što
se dovoljno često, kao istina prezentira.
Ta brzina širenja u tuđem životnom
prostoru, koju si iskazivao svaki put, kada bi ti se ukazala prilika, posebno
je došla do izražaja, kada su te naivno pustili, po prvi puta, u državne
institucije, računajući na to, da kao pojedinac ne možeš nanijeti veliku štetu.
Nisu računali sa tim da si ti uvijek Trojanski konj, koji otvara potajice vrata
za prodor drugima poput sebe, onim TVOJIMA, anamo tebi srodnima, krvnom lozom
ili tazbinom ili demografskim porijeklom, pa si iz svih i znanih i neznanih
vukojebina, dovukao svoje zeme, rođake i rodice i njihove potmke u 5 koljena!
Kako smo gledali na viruse sa visine i
sa evolucijskim prezirom, tako smo i tebe podcijenili, zanemarujući, sirovu moć
destrukcije u zadovoljenju nezaježljivih apetita, snagu primitvnog nagona za
trajnim podmirivanjem potreba, protkanog parazitskom pohlepom, kojoj simbioza,
u kojoj preživljava domaćin, nije prihvatljiva, već halapljivo uzima sve,
ubijajući izvor na kojem egzistira, nesvjesna vlastitog nestanka u toj Pirovoj
pobjedi, fatalnom procesu zadobijanja apsolutne dominacije i moći, po cijenu
obostranog nestanka!
Sjećam se, kako su te delikventna djeca
zlostavljala, a ti si iznalazio načina da ih podmiriš, da ih potkupiš
sitnicama. Do dana današnjeg ih kupuješ za jeftine pare, a sada oni, za tvoj
interes, razbijaju tuđe arkade, lome noseve, upucavaju koljena i oduzimaju mir
i osjećaj sigurnosti, običnom čovjeku!
Služio si se tračevima i
izmišljotinama, vješto glumio žrtvu, kako bi zadobio pažnju odraslih, sticao
njihovo povjerenje dodvoravajući se, prijavljujući drugu djecu, drukajući
nastavnicima, roditeljima, komšijama. Govorili su da si tužibaba i da je to
ružno, ali su cijenili tvoju servilnost i znali su da ti se mogu obratiti, kad
treba saznati nešto, razotkriti dječije male laži, ili preduhitriti dječiju
sitnu prevaru. Tako si postao sakupljač tajni, arhivar tuđih nepodobština, koje
su ti priskrbljivale moć nad drugima. Trgovao si tajnama, tada za mirisne,
šarene gumice, a danas za pozicije, usluge i pritiske! Uvijek si se dodvoravao
jakima i zlorabio slabe.
Teško te ne prepoznati, jer i danas kao
i tada imaš hiljadu lica i stotine lažnih osmijeha. Još uvijek si rob
nespretnih manira i loših navika, sklon glupim šalama i još glupljim
«mudrostima», neprimjerenim aluzijama, lošim alegorijama i neumjesnim
anegdotama. Tvoja želja za dokazivanjem jednako je propraćena gafovima, nebuloznim
izjavama, koje bi rado pravdao lapsusima, dokazujući, da ti ni priroda značenja
laspusa, nije bliska! Tvoj neukus u oblačenju, opšti nedostatak estetike, kao i
apsolutna neprirodnost u odabiru boja i nijansi, ostali su do danas tvoj
zaštitini znak. Još uvijek ne znaš zakopčati dugmad na sakou, rukavu ili
košulji, koristiš đepić na neprikladan način i brišeš se ukrasnom maramicom!
Teško te ne prepoznati, pa ipak si nas uspio, po ko zna koji put prevariti!
Tada smo te žalili, a sada žalimo sebe!
Tada nam se činilo da smo možda nepravedni prema tebi, jer te izbjegavamo, jer
ti se ponekad izrugujemo, jer nam nisi drag, a sada nam je žao, što te nismo
stukli do smrti, dok si još bio «mal»!