Postoji dio mozga (amigdala i
orbitofrontalni korteks) zadužen za adekvatno procesuiranje emocija i sa njima
povezane sposobnosti za suosjećanje sa drugima. Kod nekih ljudi je taj dio
mozga nerazvijen, zakržljao, oštećen ili ne funkcioniše, te uz smanjenu
autonomnu i kortikalnu reaktivnost udruženu sa emocionalnim i moralnim deficitom
gradi temelj psihopatske strukture ličnosti.
Procjenjuje se da postotak ljudi sa
ovim defektom, široko poznatim kao psihopatija, varira u svjetskoj populaciji
oko 1%. Temeljne karakteristike te ličnosti, koja je potencijalni kriminalac,
serijski ubojica, diktator ili slična antisocijalno orijentirana zvijer, su
nedostatak empatije i poremećaj moralnog prosuđivanja. Ovaj posljednji dovodi
do toga, da te osobe smatraju da se moralna pravila ne odnose na njih te da ih
nisu dužni poštivati niti slijediti. Što se pak tiče nedostatka suosjećanja on
se ogleda u krajnjoj bešćutnosti, nemilosrdnosti prema drugima, te sposobnosti
da se drugima nanosi patnja bez osjećaja krivnje, sa tendencijom da se u tom
praktikovanju moći nad drugim i proizvođenju patnje kod drugoga, uživa.
Prevalenca je kaže literatura 1%!!!
Pitam se onda, kojim kosmičkim
mehanizmom se taj procenat od 1% u svjetskoj populaciji, slio u većinski
procenat na nivou jednog grada?!
Zašto je procenat stanovnika sa
moralnim i emocionalnim deficitom tako enormno visok u Prijedoru, pa da može
svoju bešćutnost i nemoralnost javno iskazivati i glorificirati kroz odluke
gradske uprave o zabrani obilježavanja pogroma, o zabrani prisjećanja na
„strašni zločin“, na torturu, mučenje, zlostavljanje, silovanje, sakaćenje,
ubijanje predratnih stanovnika Prijedora, čija je „greška“ sadržana u tome da
nisu Srbi?
Kakav monstruozni procenat monstruoznosti
treba, da se kao fatalna statistička pogreška desi, pa da oni, koji su ubijali
nevinu djecu, zabrane uspomenu na njihovo ubijanje?!
Kakve to trake u glavama ljudi ili
bolje je reći neljudi mogu da prekriju centre za savjest, pa da zabrane sjećanje
onima, koji su i čiji su namiliji natjerani, da u nacističkom maniru nose
bijele poveze preko ruke, kako bi bili jasno označeni, kao bića nižeg reda, kao
oni koje je dozvoljeno ubiti, mučiti, nakaziti i silovati!?
Zamisli, dragi moj čitatelju, situaciju
u kojoj u nekom fikcijskom prostor- vremenu, po svršetku Drugog svjetskog rata,
Nijemci zabrane Jevrejima obilježavanje holokausta u Dachau, uz obrazloženje da
to obilježavanje „Žutih traka“, nanosi štetu ugledu, prosperitetu i ekonomskom
razvoju grada.
Zamisli nedostatka empatije i morala,
koji je neophodan da žrtvu proglasiš pogrešnom i štetnom za budućnost! Zamisli
da žrtvu proglasiš krivom za prošlost! Zamisli, da toj žrtvi staviš na teret
narušavanje ugleda grada u kojem je ubijana, silovana, masakrirana i mučena!
Zamisli da ubijenu nevinu djecu proglasiš kamenom spoticanja na putu u bolje
sutra! Zamisli da žrtva bude kriva a zločinac ne! Zamisli da žrtva bude
neprihvatljiva a da se zločinac veliča i slavi!
Ne trebaš zamišljati. Nema potrebe za
apstrakcijom. Dovoljno je da posjetiš grad Prijedor u Republici Srpskoj.
Sa takvim odnosom prema žrtvi i
zločincu, građani Republike Srpske proglašavaju je genocidnom tvorevinom, a
sebe genocidnim narodom. Svako ko pristaje na zločin, ko ga prihvata, ko ga
prikriva, opravdava ili veliča, učesnik je u zločinu.
Da bi počinio genocid nad nekim
narodom, ne moraš nikoga ubiti. Dovoljno je da proganjaš njegove pripadnike,
siluješ njihove majke i kćeri, rušiš objekte kulture, uništavaš bazu sjećanja
cijelog naroda, zatireš trag o njegovom postojanju, negiraš njegov identitet i
obezvrijeđuješ zločine počinjene nad njim! Kad slaviš one koji su te zločine
činili i umanjuješ i relativiziraš njihov zločin, ti nastavljaš genocid. Kad
žrtvu proglašavaš krivcem ili sukrivcem, ili joj oduzimaš pravo na sjećanje, ti
potvrđuješ da su ti namjere bile i ostale genocidne!