Kad dođe do požara u prirodi većinom izgori šuma, žbunje, nisko
raslinje ali s vegetacijom strada i životinjski svijet koji ne može da
pobjegne. Stradaju mladunci krupnijih životinja, gnijezda ptica,
gmizavci i vodozemci, brojni insekti… Sve to ljudima djeluje
beznačajno, ali to poremeti odnose u ekosistemu.
Devedeset posto požara urokuju ljudi
-Oko 90 posto požara uzrokuju ljudi, a oni imaju za posljedicu velike
ekološke i ekonomske štete. Takvim požarima može se promijeniti biljni i
životinjski sastav, bilo potpunim nestankom određenih biljnih i
životinjskih vrsta ili smanjenjem njihove brojnosti jer je cjelokupna
bioraznolikost, dakle sve biljke, životinje, gljive i mikro-organizmi
nekog područja, međusobno povezana i održava ravnotežu u ekosustavu-
istaknula je u razgovoru za Fenu Snježana Malić-Limari iz WWF Adrije
(Svjetske organizacije za zaštitu prirode).
Podsjeća da nakon požara ostaje pustoš i potrebne su godine da neko
područje ponovno postane pogodno i dostatno za život životinjskom i
biljnom svijetu, odnosno da vrati svoje ekološke funkcije.
– Životinje koje se nalaze na prostorima pogođenima požarima često
pobjegnu te ostanu na području na kojem ima hrane i mogu preživjeti. Pri
tome se mogu približavati selima i gradovima u potrazi za hranom i
vodom, što može dovesti do sukoba između ljudi i životinja – dodaje
Malić-Limari.
Napominje međutim, kako se veliki broj životinja, posebno mladunci, ne uspije spasiti te stradaju u požarima.
Najvažnije je imati dobro opremljene vatrogasne ekipe, a neophodni su ophodnja i videonadzor
Dražen Kotrošan iz Ornitološkog društva “Naše ptice” kaže kako je
sreća da u ovo doba godine, kada su požari češći, ima hrane pa životinje
koje su izbjegle stradavanje izvore prehrane nalaze na područjima gdje
su prebjegle.
Po njegovim riječima, šumarije i lovačka udruženja po potrebi za krupnije sisare iznesu nešto dodatne hrane.
Kotrošan smatra da je potrebno generalno smanjiti ljudski utjecaj na
prirodne ekosustave jer njima, kaže, štetimo i prirodi, a i nama samima.
– Najvažniji dio borbe protiv požara bi bio imati opremljene i
spremne lokalne ekipe koje bi u ovom djelu godine svakodnevno obilazila
kritična područja i ako se uoči požar da se odmah djeluje, a ne da kad
on već ojača da dolazi pomoć sa strane – ističe Kotrošan i dodaje kako
biulaganje u takve ekipe trebalo biti plansko i svake godine.
Smatra da su tijekom ljeta motrenja i ophodnje trebaju povećati zbog
veće mogućnosti od nastanka požara, a u nekim slučajevima trebao bi
postojati i videonadzor.
Kontrola požara određuje se Zakonom o zaštiti požara i vatrogastvu
U Bosni i Hercegovini se kontrola požara određuje Zakonom o zaštiti
požara i vatrogastvu, ali regulativa nije jednaka na cijelom području
zemlje, nego se obveze dijele na etnitete, županije i općine, zbog čega
je cijeli proces donošenja odluka kompleksniji.
Obvezu provođenja preventivnih mjera zaštite od požara određenih
procjenom ugroženosti i planom zaštite od požara trebaju imati također
javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima.
Nadležnost Parka je nadzor nad endemskim životinjskim i biljnim vrstama
Ravnatelj Parka Prirode Blidinje Zdravko Kutle kaže kako tijekom
ljetnih mjeseci službe čuvara prirode nacionalnih parkova vrše motrenja i
ophodnje područja zbog veće mogućnosti od nastanka požara.
No, isto tako napominje da je u ovlasti Parka uglavnom praćenje
životinjskoga i biljnog svijeta, odnosno endemske i ljekovite biljke, o
čemu se pišu studije.
Kutle ističe kako ovogodišni požar koji je zahvatio planinu Čvrsnicu u
Parku prirode Blidinje, u sjevernom dijelu Hercegovine, a koji je
trajao više od tjedan, sreća, nije nanio štetu tamošnjim biljkama i
životinjama zahvaljujući angažmanu članova GSS-a, djelatnika šumarije,
planinarima te mještanima.
– Na sreću izgorio je dio kamene površine gdje je rastao korov, a GSS
i planinari su spriječili požar da ide u crnogoricu šumu (muniku) inače
bi nastale pogubne štete kako za životinjsku tako i biljnu vrstu- kazao
je Feni Kutle.
Mišljenja je kako će se priroda obnoviti u onom djelu gdje je gorilo i
da je ispalo više nego dobro što požar nije “sišao” u crnogoricu šumu.