Sava, najduža granična rijeka između BiH i Hrvatske, bezobzirno je pretvorena u deponiju smeća, a njene obale u minska polja, odlagalište opasnog otpada koji gori šireći nesnošljiv smrad u dvije države.
Problem deponije na ušću Vrbasa u Savu kod Srpca je višedecenijski, smatra Miloš Milinčić, bivši načelnik ove opštine. On podsjeća da je to nerješiv problem lokalne uprave više od dvije decenije, piše Srpskainfo.
– Divlje deponije, smeće na obali Save i drugih rijeka je ogledalo loših navika stanovništva koje smeće iz svoga dvorišta prebacuje u komšijsko. To zahtijeva hitnu aktivnost svih faktora lokalnih zajednica i konkretnu saradnju sa komšijama na hrvatskoj strani. U jesen, poplave raznose smeće koje u tonama ostaje na plodnim njivama i zagađuje životnu sredinu – smatra Miloš Milinčić.
Osim Srpca, deponije smeća su i u obližnjoj Bardači, do skora turističkom biseru pored Save.
Mještanin i odbornik u srbačkoj Skupštini opštine Želimir Urić bori se da promijeni loše navike svojih sugrađana.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasaZa 28 dana zaboravit ćete na bolove u zglobovima ili kičmi: učinci zagarantovani pouzdanim medicinskim ispitivanjimaSponsored by MonadPlug
– Sava i njene obale su najveća deponija smeća. Neodgovorno se, po tom pitanju, ponašaju i stanovnici Srpske odnosno BiH i naše komšije Hrvati – kazao je za Srpskainfo Želimir Urić, primijetivši da je sa hrvatske strane ekološka slika mnogo bolja.
U selu Bok Jankovac kod Gradiške, pored Save, je nepregledna deponija smeća koja poslJednjih desetak dana gori. Smrad je nepodnošljiv, a oblak dima širi se na velikom području.
Mještanin Boško Grgić kaže da deponija gori osmi dan, a „Komunalna policija ne reaguje, mediji ćute dok se stanovništvo guši otrovnim dimom“.
Ipak, tokom vikenda načinjen je vidan napredak jer su komunalci započeli sanaciju ove deponije.
– Na obali rijeke, gdje bi trebalo urediti šetališta i parkove, nalaze se gomile smeća. To su namještaj, otpad, iznutrice životinja, uginule svinje, psi, ovčija vuna, gume od automobila, betonske grede, cigla… – upozoravaju stanovnici Bok Jankovca.
Na taj problem ukazuju i u drugim gradiškim i dubičkim selima Gašnica, Orahova, Međeđa, Mlinarice…
– Savu ne štede niti čuvaju, ni Srbi sa desne niti Hrvati sa lijeve obale. Svi se ponašaju neodgovorno prema prirodi ali i jedni prema drugima. Ko god ne zna gdje bi sa smećem, baca ga u Savu a ona nosi dalje, prvom komšiji – iznio je svoje zapažanje na ovu temu Dragan Kukavica, ribolovac i ljubitelj prirode iz Gašnice.
Situacija u području Kostajnice i Novog Grada, odnosno njihovih komšija sa druge strane Une, iz Hrvatske Kostajnice i Dvora na Uni, mnogo je povoljnija, izuzme li se spor u vezi nuklearnog odlagališta u tom regionu.
– Kod nas je Una, svojom ljepotom pobijedila ljudski nemar. Njene obale i slapovima su čisti. Ipak, mnogo veći problem je stalno i uporno zagovaranje gradnje odlagališta nuklearnog otpada u obližnjem Dvoru na Uni, u Hrvatskoj. Susjedna država ne haje za upozorenja da je to štetno i da može ugroziti biljni i životinjski svijet na unskom slivu – kaže inženjer poljoprivrede Damir Šević, inače odbornik u SO Novi Grad.
Ljekar Aleksa Sredić iz istog mjesta, ljubitelj prirode i zagovornik uredne životne sredine smatra da je očuvanje vodotoka i graničnih rijeka, obaveza dvije države.
– Granične rijeke su ugrožene sa dvije strane obale. Neophodan je dogovor lokalnih zajednica u dvije države, te usaglašene mjere zaštite ovih prirodnih dobara. Dobar primer je bihaćka regija gdje postoje rendžeri koji čuvaju Unu i štite od zagađivača. Zato je kod njih turizam veoma profitabilna djelatnost – kaže Sredić.
Perica Bundalo, dugogodišnji političar i narodni poslanik iz Kozarske Dubice smatra da pitanje ekološkog održavanja graničnih rijeka treba regulisati međunarodnim ugovorima i normama, uz rigorozne kaznene mjere. Boris Rađen Barba, bivši kapetan broda riječne plovidbe iz Gradiške kaže da je Sava, samo povremeno čista.
-Ljetos je Sava bistra i čista jer, zbog niskog vodostaja i suše, nema snage da ponese smeće sa svojih obala. Divlje deponije su vrh brijega moralne neodgovornosti prema rijeci – smatra Barba komentarišući dugogodišnji problem koji je kulminirao u poslednjih dvadesetak godina te ima sve veće razmjere.
Sava se može okarakterisati i kao opasno mjesto za ribolovce, kupače, veslače i druge ljubitelje rijeke, zbog velikog broja minsko-eksplozivnih sredstava, pješadiskih bombi, protiv-tenkovskih mina, avionskih bombi, granata…
U sektoru Civilne zaštite u gradovima na Savi smatraju da najveći dio ovih sredstava potiče iz prošlog rata, da su ih pojedinci u tajnosti bacili u Savu a manji dio je iz Drugog svjetskog rata. Najviše smrtonosnih bombi, mina i granata pronađeno je u okolini Brčkog, Broda, Srpca, Gradiške, Kozarske Dubice…
Do sada je očišćeno korito Save na području Odžaka, Orašja i Brčkog gdje je pronađen veliki broj neeksplodiranih ubojitih sredstava. Nedavno je, pored stuba savskog mosta kod Gradiške pronađena i uspješno uklonjena protivtenkovska mina.
Takođe, velike površine u graničnom pojasu dvije države, još nisu razminirane. To predstavlja dodatnu opasnost ali i obavezu BiH i Hrvatske da što prije riješe ovaj problem a Savu učinu bezbjednom zonom.