O stanju u poljoprivredi u
Bosni i Hercegovini piše se godinama. No, bez nekog posebnog efekta. Državnim
vlastima nije u fokusu domaća proizvodnja, naprotiv, učinjeno je sve kako bi se
radilo na popularizaciji uvoza, a što je posljedično dovelo do srozavanja
domaće proizvodnje.
Svjetska organizacija za
hranu i poljoprivredu preporučuje da svaka zemlja treba imati minimalno od 60
do 70 posto proizvedene hrane od ukupnih svojih potreba, no Bosna i Hercegovina
je godinama daleko ispod tog minimuma.
Suša sve pomela
U BiH se proizvede tek oko 20
posto potrebne hrane, dok se ostatak uvozi. Ni ovaj podatak ne zabrinjava
državne vlasti, a kako bi ih zabrinjavao kad ne postoji volja da se sistemski
radi na povećanju procenta domaće proizvodnje.
Jedini koje ovaj poražavajući
procenat zabrinjava su poljoprivrednici. Oni često podsjećaju kako je Bosna i
Hercegovina prije rata proizvodila 80 posto svojih potreba, te uvozila samo ono
što ne može uspjeti u BiH.
Nedžad Bićo, predsjednik
Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, za Buku kaže da je ugrožena jesenja
sjetva, da je vrlo moguće da se ugrozi i taj procenat od 20 posto proizvedene
hrane.
“Suša je ove godine uzela
katastrofalan danak. Silažni kukuruz je skoro pometen. Ljudi su proljetos
uložili ogromna sredstva da to zasiju. Međutim, suša uništila, i mi postavljamo
pitanje ko će to poljoprivrednicima sada namiriti. Trenutno niko, jer ne
proglašavaju elementarnu nepogodu i dok se ne proglasi stanje prirodne nesreće
nema naplate. A poljoprivrednik je novac već potrošio na proljeće, tako da je
upitno s kojim će sredstvima pokrenuti jesenju sjetvu. Poljoprivreda je jedan
krug koji se stalno vrti, radiš, prodaješ i ulažeš. Eh, pošto nemaš šta
prodati, točak je malo stao, tako da nemaš šta ni uložiti u jesenju sjetvu, ako
ne bude intervencije države, a po dosadašnjim tendencijama vrlo teško”, ističe
Bićo.
Udruženje poljoprivrednika
BiH je tražilo od Vijeća ministara BiH da proglasi stanje elementarne nepogode,
ali još nikakvog odgovora nisu dobili.
“Mi smo to tražili da se
ljudima pokuša pomoći oko suše i da iznađemo model da se jesenja sjetva pokuša
uspostaviti na vrijeme i da se može adekvatno s punim agrotehničkim mjerama
zasijati, jer ako ne zasijemo nemamo šta požnjeti”, govori za Buku Savo
Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Sela Semberije i Majevice.
On ističe kako će prekomjeran
uvoz uništiti još 10 posto domaće proizvodnje.
“Nekontrolisan uvoz, a sada i
suša će dokrajčiti sve. Veliki je nemar institucija na nivou Bosne i
Hercegovine. Ministarstvo vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa je enormno uvezlo, preko svojih distributera, i
mesa i svega ostalog i poljoprivredni proizvođač je doveden u situaciju da mora
rasprodati i ovo što ima. Mi smo kao udruženje predlagali da se napravi
projekat zaštite domaće proizvodnje, da se uvedu carine i prelevmani na
određenu robu, da carine idu državi, a prelevmani direktno u proizvodnju, da bi
mi mogli biti konkurentni sa cijenom iz okruženja. Međutim, vidjeli ste i sami
da je to padalo pet-šest puta na Savjetu ministara BiH. Zašto? Zato što se
moraju obuhvatiti i zemlje CEFTE i EU, a to ne odgovora pojedincima, i do
zaštite domaće proizvodnje nikada neće doći”, naglašava Bakajlić.
S obzirom da poljoprivrednici
iz Bosne i Hercegovine imaju loša iskustva s Ministarstvom vanjske trgovine i
ekonomskih odnosa BiH, oni se ni ove godine ne nadaju da će im državna vlast
izaći u susret.
Uvozni lobi
Postavlja se pitanje da li je
državna vlast svjesna da se u narednom periodu ne mogu osloniti na 80 posto
uvoza, s obzirom da se mnoge zemlje veoma lako odlučuju na zabranu izvora, a na
poticanju domaće proizvodnje u BiH se već godinama ne radi.
“Političari su svjesni toga,
ali oni neće da otvore oči, neće da se zamjeraju svojim sponzorima. A sponzor
im je ovaj uvozni lobi. Njima je oči otvorila i pandemija i rat, u dva navrata,
kad se zabranjivao izvoz žita i svega ostalog. Države se zabrinu da neće imati
dovoljno za sebe i onda ne dozvoljavaju izvoz, i mi nemamo odakle uvoziti. A mi
nemamo ovdje ništa proizvedene robe. Naša politika je odlučna o tome da mi
ostanemo ovisni o uvozu, jer neće da ulažu dovoljno u domaću proizvodnju. Baš
briga političare, lakše im je uvoziti. Ali, evo kad se dese neprilike poput
pandemije i rata onda vidimo na čemu smo”, potcrtava Bićo.
Bakajlić dodaje kako mnogi
nisu svjesni da ćemo u zimu imati destabilizaciju po pitanju hrane.
“Vidite kada je bila korona
kako je došlo do zatvaranja sistema i da nema izvoza, a mi smo došli do toga da
trčimo u Srbiju po pet šlepera pšenice. Nemamo robnih rezervi u državi,
praktično jedan nemar institucija na nekom velikom nivou. To će ljudi najviše
osjetiti sada na jesen kada i ovo malo ljudi rasproda stoku. Ja radim nekih 20
hektara kukuruza i neću imati ništa od toga. Bolje mi je možda i da ne idem
ponovo u proizvodnju nego da džaba radim”, ogorčen je Bakajlić.
Bićo podvlači kako nas je
problem sa sušom doveo u situaciju gdje
će se stočni fond masovno morati smanjivati, jer ljudi neće imati čime
prehraniti stoku.
Sve zemlje stimulišu
izvoz, samo BiH potiče uvoz
“Najveći udio ishrane stoke u
zimskom periodu je upravo ovaj silažni kukuruz koji nam je suša pomela. Kada se
smanji stočni fond više ljudi će ići na biro, i ovo malo proizvodnje što imamo
će biti još smanjeno i onda će se još više uvoziti dok ovo malo naše
proizvodnje potpuno ne sahranimo. Svaka zemlja osim Bosne i Hercegovine potiče
izvoz, samo kod nas vlast potiče uvoz. Evropske zemlje nagrađuju svoje
izvoznike jer su im donijeli profit, neko je platio tu robu, a kod nas rade sve
kontra od ostatka svijeta”, navodi predsjednik Udruženja poljoprivrednika
FBiH.
Prema njegovim riječima,
zadnji popis u poljoprivredi rađen je 1960. godine, te napominje da se vlasti od
2013. godine ne mogu usaglasiti kako da urade taj popis.
“Neće svjesno to da urade,
jer kada bi se uradio popis, onda bi znali tačno na čemu smo. Ovako se nikad ne
zna, uvijek mogu manipulisati s podacima i govoriti kako imamo i ovoga i onoga.
Druga stvar je što bi se manipulacije s poticajima svele na minimum. Zvanično
bi saznali i koliko imamo neobrađenog zemljišta. Prije četiri ili pet godina
smo imali skoro milion hektara neobrađenog zemljišta, a koje se obrađivalo
prije rata. Nešto malo se počelo obrađivati od toga, ali neznatno. Dakle, još
uvijek imamo 700 ili 800 hektara neobrađenog zemljišta. Kada bi se trećina tog
prostora iskoristila, uvoz bi mogli prepoloviti. Ali, ljude treba stimulisati
da rade. Ne možeš ti sada proizvoditi nešto pa bacati, jer država enormno
uvozi. Mi nismo konkurentni. Nema zagarantovanog otkupa i zaštite domaće
proizvodnje”, jasan je Bićo.