Nisam neko ko će hvaliti ili
preporučiti osobu pa tako niti političara ili političkog kandidata koga lično
ne poznajem i za koga ne mogu garantirati u granicama tog poznanstva. Nisam
niti od onih koji misle da sve znaju najbolje i da su nepogrješivi. To je
razlog, zašto još uvijek nisam pružio javnu podršku dr. Denisu Bećiroviću, kao
kandidatu za Predsjedništvo BiH! Jednostavno ne poznajem čovjeka i mislim kako
je nevjerodostojno, blijedo i neuvjerljivo davati javnu podršku nekome sa kime
niste nikada ni kafe popili!
Pa ipak, na neki način, ovim
tekstom dajem određenu podršku SDP-ovom kandidatu! Dajem je indirektno, bez tendencije
da preporučujem nekoga, koga ne poznajem ili da agitujem za nekoga za koga ne
mogu garantirati!
Dajem mu podršku, kao
protukandidatu, suprotstavljenom, čovjeku bez imena! Kao protukandidatu čovjeku
koji je sve u životu dobio i ostvario zahvaljujući svome prezimenu, baš kako su
prijestolonasljednici uvijek dobijali i ostvarivali! Iz očevih skuta je rasla i
izrasla sva ta sila i bahatost Izetbegovića mlađeg, kojeg je taj trans,
specifičan za sve one, koji dobiju što nisu zaslužili, doveo do toga da on nema
više nikakav osjećaj za mjeru, nema stida niti srama u laganju i obećavanju,
nema suosjećanja za svoj ubogi narod, niti prepoznaje patnju, bol, jad i
beznađe te svoje «raje», čijim životima harači već tri decenije! Pa ipak u svoj
toj bahatosti i nadmenosti, ruje crv sumnje i kompleksa, te šapuće «Junioru»,
da je ovo opasan i presudan momenat, koji znači «biti ili ne biti», te da se
mora ponovo skriti pod okrilje babino, pod prezime što težinu ima, svjestan toga,
da ono, na težini, gubi pored njegova imena! Priznaje tako «junoša», da nije
dostojan prezimena, da njegovo ime ništa ne znači i da je samo blijeda sjena
sjećanja na «prvog u Bošnjaka», al je svjestan isto tako da ta sjena još uvijek
može pokriti bar petinu ukupnih glasova, pa se hvata za ostatke kolektivnog
sjećanja u prodavanju priče o «tradiciji zaštite tradicije Bošnjaka», očuvanju
vrijednosti Islama, neninih dimija i srmom protkane šamije!
Nije taj fazan budala niti
lud, jer ima ta priča odjeka u narodu, koji i nakon «respiratora» i nakon
«preletvavanja ala Asim» i nakon «hajtek robota» i nakon «200 tisuća zaposlenih
po Njemačkoj» i nakon «kaduninih lažnih diploma» i nakon «vreće zlata za mog
Bakira» i nakon «u praznoj Bosni punih džamija» i nakon «dok nisu osuđeni nisu
ni krivi, a neće im biti suđeno, jer nema dokaza» i nakon «mi nemamo milione al
milione od nekud trošimo na svadbe i zabave», ipak u strahu od drugoga taj
narod glasa za «sina ratnog predsjednika». Zna to čovjek bez imena pa se krije
iza prezimena!
Ne znam, Boga mi Velikoga, ko
je i kakav je taj dr. Denis Bećirović, al znam ko je čovjek bez imena i kakve
su posljedice njegova vladanja!
Znam da gotovo pola miliona
mladih ljudi, koji se «prebrojavaju» kao Bošnjaci spava negdje izvan granica
BiH!
Znam da smo dosegli tačku
kada više nema kompetentnih ljekara da nas liječe, nema električara, zidara,
vodoinstalatera sem dunđera(samouki samoprozvani zanatlija), a i
dunđera je sve manje!
Znam da taj mutikaša
decenijama vrijeđa inteligenciju sapiensa balkanikusa ublehama o tome kako će,
evo baš sad nakon ovih izbora, osvoje li vlast, donijeti prosperitet i zlatne
kašike u Bosnu Srebrenu! Duboko vjerujem kako su on i njegova svita, njegove
«horde krvopija» i do sada jele tim zlatnim escajgom i da će nastaviti isto
tako i još žešće, nezaježljivo žderati i nakon izbora, ako im «babina sjena»
poklopi petinu ukupnih glasova!
Pobrinuo se prevarant, sa
svojim pajdašima iz druga dva konstitutivna, za svaki slučaj, ako su uspavane
mase usljed protoka vremena zaboravile na dug prema «ocu nacije», da na
brojanju imaju rezervu, džokera, keca iz rukava, pa je na dva i pol miliona duša
što u Bosni ukupno preživljavaju, uključujući i čeljad što ne glasa, pobrojano
čak tri miliona i tri stotine i 666 osoba sa pravom glasa! Samo Bog dragi zna
ko su te povampirene glasačke duše, ti zombiji, hajtekovi i roboti pod «žigom
Zvijeri», što redovno decenijama namiruju glasače, kojima je teško taj jedan
dan u četiri godine podići lijene pozadine i ispuniti svoju građansku dužnost!
Ne znam Denisa al zato znam
sjeme što su ga posijali robo-vi/ti pod palicom bosanskog Bafometa, čovjeka bez
imena, čovjeka čija su usta puna imana a srce ispunjeno prazninom, poput
bezdana, što zjapi pod Sirat ćuprijom! Ako mu pažljivo pogledaš oči, možeš
vidjeti odraz tog bezdana! Svaki narod ima svog malog Dedžala, što priprema
dolazak svog lažljivog gospodara i nije to samo zbog tih nekoliko stotina
hiljada i 666 izmišljenih glasača, već prije svega zbog tkanja iluzija i
skrivanja Istine iza laži, o tome kako živimo i ko nekažnjeno raseljava i ubija
našu djecu! Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje, pa izaberi kakav vjeruješ da
si narod!
Ne znam Denisa, al od
Bezimenog gori ne može biti, a kako i sam Denis reče, on je čovjek sa imenom i
prezimenom i sve je sam postigao i stekao, pa i ako je preko partije, svojim je
trudom a ne babinim!