Snežana Kutlešić-Stević doktor je medicine, specijalista
pulmologije i baromedicine. Načelnica je Odjeljenja pulmološke rehabilitacije u
Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“.
Odbornica je u Skupštini grada Banjaluka, članica je Glavnog
i Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka.
Sa Kutlešić-Stević za potal BUKA razgovaramo o kandidaturi za
Narodnu skupštinu RS, političkom radu, ženama u politici i drugim temama.
Imajući u vidu da ste
odbornica u Skupštini grada Banjaluka, kako je došlo da se kandidujete na listi
za Narodnu skupštinu RS?
Nisam ja kandidovana, već me kandidovalo više odbora, mjesni
odbori gdje živim. Ja sam odbornica drugi mandat. Prethodni opšti izbori, 2018.
godine, za mene su bili aktivni, jer sam i tada bila kandidat i sa 6 hiljada
glasova ostala sam ispod crte i nisam prošla. Ove godine opet sam na listi sa
nadom da ćemo napraviti bolje za sve građane i Banjaluke i Republike Srpske.
Po čemu se sama
kandidatura za Narodnu skupštinu RS i za odborničko mjesto razlikuju? Da li ima
razlike u kampanji?
Naravno da ima razlike, jer je kampanja na širem području. To
je izborna jedinica 3 gdje su, osim Banjaluke, ljudi iz Čelinca, Kotor
Varoši, Kneževa, Mrkonjić Grada, Ribnika, Šipova. To su mjesta gdje smo mi
aktivni, gdje dolazimo i gdje nas možda manje znaju građani. Mene znaju, jer
sam zdravstveni radnik. Što se tiče Banjaluke, tu je uža sredina, manje je
glasača i manje je posla. Ovo je sad jedno veće područje gdje se predstavljamo
ljudima, pogotovo ljudima koji ne znaju iz koje profesije dolazimo, koliko
staža imamo, šta smo napravili i kakav nam je životni politički put.
Kada je sama kampanja u
pitanju, ove godine jako malo slušamo o programima, u fokusu su nekako
politička prepucavanja. Na čemu je fokusirana Vaša kampanja i šta je ono šta
karakteriše Vaš program? Čime se Vi predstavljate glasačima, zašto bi neko baš
Vama dao glas?
Ja sam miroljubiva osoba i nisam za bilo kakvu vrstu
prepucavanja. Uvijek sam za to da svaki čovjek odluči za koga će glasati, ali
bez agresije, pritiska na ljude i građane. Ja se bavim svojim primarnim poslom,
bavim se problemom zdravlja ljudi, uvijek se borim za to da bude bolja politika
kojom smo vezani za Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite i sve vezano za
socijalnu politiku, u smislu personalne asistencije i boljih uslova osobama sa
invaliditetom. I u svom privatnom životu volonterski se bavim pomaganjem raznim
udruženjima osoba sa invaliditetom.
Šta je Vas podstaklo da
se počnete baviti politikom?
U vremenu bivše Jugoslavije, bila sam predstavnik omladine, u
to vrijeme imali ste dobre učenike koji su imali sve petice i dobre uspjehe i
oni su uvijek bili predsjednici razreda. Ti predsjednici razreda postajali su predstavnici
omladinskih organizacija. Tada sam se počela baviti marksističkim školama. Na
fakultetu i poslije nisam imala nikakvog dodira sa politikom. U jednom momentu, kada se gospodin Radojičić
kandidovao za gradonačelnika 2016. godine, pomislila sam da ja mogu dati
doprinos zbog nekih stvari koje su mi smetale i na koje sam mislila da mogu
uticati i tada sam se kandidovala.