Žene u BiH jako rijetko pokreću sudske postupke
da bi zaštitile svoja radnička prava. Prema razgovorima sa pravnicima koji vode
centre za besplatnu pravnu pomoć, može se zaključiti da je strah glavni razlog
zašto se žene boje pokrenuti sudske postupke da zaštite svoja prava. Za
ostvarivanje prava jako su bitni i Centri za besplatno pružanje pravne pomoći,
gdje se žene mogu obratiti za pomoć ili pravni savjet, jer mnoge radnice nisu u
prilici da plate skupe advokate. Tih Centara širom zemalja ima mnogo, kako u
okviru vladinih institucija, tako i u okviru civilnog sektora.
Sabina
Mahić i Aida Ćosić iz pravnog tima Centra ženskih prava iz Zenice kaže da je ovaj
Centar tokom tekuće godine pružio 2.600 usluga iz svih oblasti prava iz kojih
pružaju besplatnu pravnu pomoć.
U pogledu radnih prava, u periodu od
01.01.2022.godine do 27.09.2022.godine Centru ženskih prava se obratilo ukupno
29 klijentica za pravnu pomoć iz oblasti radnog prava, od čega 12 (41,38%) za kršenje odredbi ugovora, 13
(44,83%) zbog otkaza ugovora o radu, 2 (6,90%) zbog uvezivanja radnog staža te
2 (6,90%) zbog otpremnine. U navedenom periodu pet klijentica obratilo im se i zbog
rodno zasnovane diskriminacije na tržištu rada.
“U praksi postoji mnoštvo povreda prava i
diskriminacija radnica na temelju trudnoće, poroda i materinstva. Ono što se u
zadnje vrijeme javlja kao čest razlog obraćanja jeste upravo otkaz trudnica.
Naime, praksa poslodavaca jeste da se zaključuju Ugovori na određeno vrijeme,
od najviše 1-3 mjeseca i istekom navedenog perioda ženama u drugom stanju se
uručuje odluka o prestanku ugovora zbog isteka roka na koji je zaključen. Nažalost
prema važećem Zakonu o radu ovim kategorijama radnicama – trudnici može
prestati ugovor o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme istekom roka na
koji je ugovor sklopljen neovisno o trudnoći. Naime, to se događa zato što je
ugovor o radu na određeno vrijeme drugačije reguliran i kao takav ima drugačije
posljedice na prava radnica, za razliku od ugovora koji je sklopljen na neodređeno
vrijeme”, rekle su za BUKU Sabina i Aida.
Dodaju da posebno zabrinjava broj žena koje
smatraju da im poslodavac nije produžio ugovor o radu na određeno vrijeme zbog
njihove trudnoće, što ukazuje da je spolna diskriminacija žena vezana uz
trudnoću vrlo raširena.
“Takođe, čest problem sa kojim se susrećemo jeste
da žene ne posjeduju adekvatnu dokumentaciju kao što su ugovori o radu, te nisu
upoznate sa odredbama Pravilnika o radu i Kolektivnog ugovora, što je
pokazatelj da prilikom zaključivanja ugovora poslodavac ne ispunjava svoju
obavezu da upozna zaposlenika/cu sa njenim pravima, ‘krije’ dokumentaciju,
pravilnike kojima uređuje poslovanje, što
onemogućava dalje ostvarivanje zaštite”, pojašnjavaju i dodaju da se žene često ne usude na pokretanje
sudskog postupka jer “nemaju svjedoka i materijalnih dokaza”. Pored navedenog
klijentice, prosvjetne radnice, su im se obraćale i zbog mobinga i diskriminacije koje su doživljavale žene od strane svog nadređenog – direktora škole.
“Ono što smo uočile u radu u gore navedenom periodu jeste da su klijentice,
koje su nam se obratile za pomoć, a koja se odnosi na diskriminaciju, bile svjesne
da se radi o različitom i drugačijem postupanju poslodavaca prema njima u
odnosu na druge uposlenice /ke , najčešće zbog trudnoće ili stranačke
pripadnosti”, kažu pravnice.
Lana
Jajčević, pravnica iz Fondacije Udružene žene, kaže da tokom 2022. godine u njihovom
pravnom savjetovalištu nisu imali prijava koje se odnose na rodno zasnovanu
diskriminaciju na tržistu rada.
“Niti jedna stranka nije ove godine tražila
pravni savjet. Nedostatak prijava povezujemo sa situacijom nakon prestanka
pandemije i hroničnim nedostatkom radne snage na domaćem tržištu rada. Naime,
mišljenja smo da je situacija sa velikim odlivom radne snage uticala na poboljšanje
položaja radnika i da su poslodavci suočeni sa hroničnim nedostatkom radne
snage počeli više voditi računa o radničkim pravima na način da se zakonske
odredbe više poštuju i da se prava radnika odnosno radnica u odnosu na njihov
radnopravni status primjenjuju u zakonskom okviru”, kaže za BUKU Lana Jajčević.
Ona kaže da su u praksi njihovog savjetovališta u
2020. godini imale šesnaest obraćanja žena sa pitanjima u vezi njihovog
radno-pravnog statusa.
“Većina pitanja odnosila su se na prava za vrijeme
i nakon porodiljskog odsustva. U pet sučajeva utvrđeno je kršenje prava radnica,
ali mi nemamo povratnu informaciju da li su one pokrenule sudski postupak zbog
kršenja njihovih prava. U neformalnom razgovoru sa radicama koje su nam se direktno
obratile u našoj kancelariji obavijestile su nas da ne žele pokretati nikakav žalbeni
niti sudski postupak, jer se plaše da će čim postupak pokrenu dobiti otkaz. Što
se tiče zakonskog okvira, postoji zakonska zaštita kroz Zakon o zabrani
diskriminacije BiH i kroz Zakon o radu RS, takođe i kroz granske kolektivne
ugovore, ali u Republici Srpskoj nedostaje Opšti kolektivni ugovor koji bi
unaprijedio zaštitu žena radnica na tržištu rada”, pojašnjava naša sagovornica.
Lana dodaje da smo svjedoci da se odredbe koje se
odnose na zaštitu prava radnica veoma često krše, naročito kada je u pitanju
zasnivanje radnog odnosa gdje poslodavci izbjegavaju u radni odnos primati mlađe
radnice i gdje i sada prilikom prvog intervjua postavljaju pitanja o namjeri
zasnivanja braka ili rađanja djece što je izričito zabranjeno zakonom.
“Diskriminacija na tržištu rada je veoma teško
prepoznatljiva i dokaziva, jer se sva kršenja često odvijaju u četiri oka već
pri prvom razgovoru između poslodavca i radnice koja konkuriše za posao i već
na tom prvom koraku kada je poslodavac pita da li ima namjeru da se udaje ili
da rađa djecu ona je diskriminisana. To je nedvosmislen primjer diskriminacije
u odnosu na drugi pol, jer na samom početku radne karijere oba pola nemaju
jednake mogućnosti”, kaže Lana.
Iz Centra
za besplatno pružanje pravne pomoći Republike Srpske, kancelarija u Banjaluci,
kažu da se njihovom Centru u toku ove godine
obratilo oko 3.500 lica kojima je pružena besplatna pravna pomoć u skladu sa
Zakonom o stvarivanju prava na besplatnu pravnu pomoć u Republici Srpskoj, a u
radu je bilo oko 3.450 predmeta, od čega se 280 predmeta odnosi na zastupanje
pred nadležnim sudovima i sačinjavanje podnesaka bez zastupanja.
Međutim, ističu da ovaj Centar nije zaprimio
zahtjeve za pružanjem besplatne pravne pomoći koja bi se odnosila na
diskriminaciju na tržištu rada. Oni smatraju da trenutni zakonski okvir pruža
dovoljno pravnih osnova koji bi u praksi trebali garantovati sprječavanje bilo
kakvih vidova diskriminacije na radu, te pružiti adekvatnu zaštitu u slučaju
postojanja diskriminacije.
“Zakon o radu posvetio je posebnu pažnju
diskriminaciji. Zakonom je izričito zabranjena diskriminacije po više osnova.
Tako je članom 19. Zakona o radu propisano da radnik, kao i lice koje traži
zaposlenje, ne može biti stavljen u neravnopravan položaj prilikom ostvarivanja
prava po osnovu rada i prava na zaposlenje zbog rase, etničke ili nacionalne
pripadnosti, boje kože, pola jezika, religije, imovnog stanja, članstva u
sindikatu ili političkoj prganicaziji i slično. Članom 22. Zakona o radu
propisani su naročiti slučajevi zabrane diskriminacije, a radi se o zabrani
prilikom uslova za zapošljavanje i izbora kandidata, uslova rada i svih prava
iz radnog odnosa, obrazovanja, osposobljavanja i usravršavanja, napredovanja u
poslu i otkaza ugovora o radu. Dakle, Zakon je jasno propisao zabranju svaih
vidova diskrminiacije u vezi radnog odnosa, kao i diskriminacije po osnovu
pola”, rekli su za BUKU iz Centra za
besplatno pružanje pravne pomoći Republike Srpske.
Dodaju da u slučajevima eventualne diskriminacije
radnik, kao i lice koje traži zaposlenje, može da pokrene pred nadležnim sudom
postupak za ostvarivanje prava na naknadu štete od poslodavca, a u slučaju
spora na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije.
“Iz naprijed navedenog proizlazi da Zakon o radu
na jasan način definiše zabranu diskriminacije po osnovu pola u svim segmentima
koji su u vezi sa zasnivanjem radnog odnosa, trajanja radnog odnosa, otkaza
ugovora o radu. Važno je još napomenuti i član 105. Zakona o radu kojim je
propisano da poslodavac ne može odbiti da primi u radni odnos trudnu ženu, niti
joj može otkazati ugovor o radu zbog trudnoće ili zbog toga što koristi
porodiljsko odsustvo. Takođe, napominjemo da se u BiH primjenjuje i Zakon o
zabrani diskriminacije, te da se na predmetnu oblast primjenjuju i Međunarodne
konvencije, medju kojima je najznačajnija konvencija broj 111. Međunarodne
organizacije rada o zabrani diskriminacije u pogledu zanimanja i
zapošljavanja”, pojašnjavaju.
Iz Kantonalnog
zavoda za pružanje besplatne pravne pomoći Sarajevo kažu da zbog obima
posla ne vode evidenciju evidenciju pružene besplatne pravne pomoći po osnovu
rodno zasnovane diskriminacije, a ni po osnovu diskriminacije na tržištu rada.
Međutim, kažu da im se oko pet stranki obratilo za davanje pravnog savjeta u
slučajevima koji se mogu podvesti pod rodno zasnovanu diskiminaciju na tržištu
rada po osnovu pola.
“Naime, prilikom zapošljavanja, a povodom obavljanja
intervjua za posao, poslodavac je postavljao pitanja kandidatu o bračnom
statusu ili planovima za brak, planovima za djecu ili da li imaju djecu, koliko
imaju godina odnosno starosna dob i slično. Zaposlenice-žene su imale različit
tretman zbog planiranja porodice, trudnoće ili ostvarivanja prava na
porodiljsko odsustvo u zavisnosti od sektora u kojem su zaposlene. Navedeno je
posebno izraženo u privatnom sektoru, a naročito u situaciji ako zaposlenica
-žena ima ugovor o radu na određeno vrijeme, poslodavac uglavnom po saznanju da
je zaposlenica- žena u drugom stanju nije želio produžiti ugovor o radu”, kažu
za BUKU iz ovog Zavoda.
Dodaju da su najčešći razlozi neprijavljivanja
rodne diskrimnacije nepoznavanje svojih prava, propisa, načina prijave diskriminacije
i postupaka u kojima se pruža zaštita, strah od stigmatizacije, ucjena, strah
od gubitka posla, nedostatak svijesti o tome šta je diskriminacija i kako postupiti nakon obraćanja nadležnim
institucijama, nepovjerenje u institucije, neefikasnost pravne zaštite-
dugotrajnost vođenja sudskih postupaka.
“Na kraju može se zaključiti da zbog niske
svijesti o postojanju rodno zasnovane diskriminacije, slabog poznavanja propisa koji reguišu ovu oblast i osnovnih
radnih prava, što se odnosi na zaposlene
i poslodavce, te nedosljednosti u primjeni zakoskih propisa koji nadziru rodno zasnovanu diskriminaciju
na radnom mjestu, predugog trajanja sudskih postupaka kao i nedostatka sudske
prakse uključujući posebno odredbe o rodnoj diskriminaciji, kao i stanje na
tržištu rada i položaja poslodavaca u odnsu na radnika su neki od razloga zašto se obeshrabruju žrtve da prijave diskriminaciju
na radnom mjestu pa samim tim da traže
svoja prava i pravdu na sudu”, pojašnjavaju.
ZAŠTITA
PRAVA
Iz Centra
za besplatno pružanje pravne pomoći Republike Srpske kažu da se radi
zaštite prava svi radnici, a naravno i žene, mogu obratiti sudu.
“Kako je već prethodno navedeno, ukoliko lice
koje traži zaposlenje ili lice koje se nalazi u radnom odnosu smatra da postoji
neki od oblika diskriminacije može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom u
kojem može zahtijevati naknadu štete. Najvažnija stav u tom postupku se ogleda
u činjenici da je teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije na poslodavcu,
čime je dodatno olakšan položaj lica koja podnose tužbu. Radi zaštite prava iz
radnog odnosa radnici se takođe mogu obratiti samom poslodavcu, kao i
Repubičkoj upravi za inspekcijske poslove, te mogu pokretnuti i postupak pred
Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova. Dakle, radnicima su na raspologanju
različiti mehanizmi kojima mogu zaštiti svoja prava”, kažu.
Lana
Jajčević ističe da
žene imaju mogućnosti da zaštite svoja prava na način da iscrpe sve pravne alate
prije pokretanja sudskog postupka: od pregovora sa poslodavcem, savjetovanja sa
sindikalnim predstavnicima, prijava inspektoratu rada.
“Međutim, čim pokrenu i takvu vrstu pregovora
rizikuju da im poslodavac da otkaz na način da ih proglasi tehnološkim viškom
što poslodavci često i čine makar i po cijenu da na to radno mjesto ne prime
novog zaposlenika, koliko iznosi zakonski rok od šest mjeseci, da ako radnika
proglasi tehnološkim viškom na to radno mjesto ne može primiti novog radnika. U
nekoj drugoj uređenijoj državi u odnosu na ovu našu, kao pravnica, savjetovala
bih svakoj ženi da se bori za svoja prava i da ih ako je potrebno i sudskim
putem zaštiti, ali i ovdje to radim na način da im kažem da će tokom cijelog
postupka imati našu stručnu i psiholosku podršku, ali nekako u dubini duše
nisam sigurna da je taj moj savjet dobar za nju pošto time rizikuje ionako
teško dobijeni posao”, rekla je Lana.
Sabina
Mahić i Aida kažu da je važno da radnice budu upoznate sa zakonskim okvirom, kao i
internim aktima poslodavca.
“Ono što je savjet
jest i da se za svako ostvarivanje prava, eventualno kršenje prava poslodavcu
obraćaju pismenim putem kako bi imale dokaz o prijave eventualnih povreda
prava, da imaju svjedoke za ono što prijavljuje ili tvrde, kao i druge
dokumente koji su im od koristi u vezi navedenog”, ističu.
Dodaju da su Centri za pružanje besplatne pravne
pomoći veoma važni za pružanje pravne pomoći klijenticama koje nisu u
mogućnosti da plate usluge advokata, iz razloga što bez ovakvog vida pomoći
žene bi u većini slučajeva bile prepuštene same sebi, ne bi ni bile upoznate sa
osnovnim pravima koje imaju u vezi radnog odnosa, ili diskriminacije i mobinga.
“One su najčešće ekonomski ovisne i nemaju
vlastitih sredstava da se obrate za pomoć advokatima. U velikom broju slučajeva
one su i jedine koje doprinose izdržavanju porodice i djece pa otkazom gube i
jedini izvor primanja koji imaju, te u toj situaciji ne mogu takođe priuštiti
pravnu pomoć advokata. Centar ženskih prava klijenticama pruža potpunu uslugu,
te se klijentice na način i jezik koji je njima razumljiv upoznaju detaljno sa
pravima koje imaju, za njih se sačinjavaju svi potrebni podnesci/dopisi a sve u
svrhu zaštite osnovnih prava iz Zakona o radu te Zakona o zabrani
diskriminacije”, pojašnjavaju.
Da bi zaštitile svoja prava utvrđena zakonom iz Kantonalnog zavoda za pružanje besplatne
pravne pomoći Sarajevo kažu da je prijavljivanje najvažnija karika u
borbi protiv rodne diskrimnacije na poslu, jer ako se slučajevi ne prijavi , onda se ne mogu pravedno tretirati.
“Žene se trebaju što više informisati o svojim
pravima putem obraćanja Sindikatu, pružaocima
pravne pomoći u okviru vladinih ili nevldinih organizacija, Agenciji za
ravnopravnost spolova, Obdusmenima, Inspekciji rada, pokretati sudske postupke
i kroz te postupke pružiti efikasniju pravnu zaštitu”, predlažu iz Zavoda.
Centri za besplatnu pravnu pomoć su veoma važni
kako bi svaka žena mogla da dobije savjet na koji način može svoja prava
zaštititi i svakako je važno da su ove usluge besplatne, jer većina tih žena
nema sredstva za skupe advokatske usluge.
Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State) u okviru projekta “Osnaživanje pružalaca pravne pomoći za suzbijanje diskriminacije na temelju pola na tržištu rada, u BiH” kojeg implementira Helsinški parlament građana Banjaluka. Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autoru i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“