Ivana, koji je tvoj komentar na izbore u BiH,
koje je po tebi najveće iznenađenje ovogodišnjih izbora?
Na ovim izborima
nije bilo velikih iznenađenja po pitanju izbornih pobjednika. Ono što jeste bilo
iznenađenje je razlika s kojom su pobijedili kandidati za članove
Predsjedništva BiH. Za Komšića se očekivalo da će bez problema pobijediti
Krišto i to se i ostvarilo. Za Cvijanović se također znalo da ima veće šanse za
pobjedu od Šarovića, ali je malo ko mogao pretpostaviti da će to biti sa tako
velikom razlikom od oko 100 hiljada glasova. Slično je i s izborom Bećirovića, koji
je pobijedio Izetbegovića, također sa oko 100 hiljada glasova više, iako se pretpostavljalo
da će biti tijesna borba. S druge strane, tijesnu borbu Dodika i Trivić su
predviđala brojna predizborna istraživanja.
Iznenađenje je
bila i velika podrška stranci Željka Komšića. Na zadnjim izborima su imali loše
rezultate i bilo je očekivano da će na ovim izborima biti još lošiji. Međutim,
Komšić je svojom radikalnom, nacionalnom kampanjom uspio podići podršku i za
svoju stranku. U tome mu je pomoglo i to što je njegova stranka na izbore
izašla pod nazivom Željko Komšić, što dovoljno govori o kakvoj stranci je
riječ.
Ko su najveći dobitnici, a ko gubitnici
izbora u BIH, po tvom mišljenju?
Najveći gubitnik
izbora je Bakir Izetbegović, zbog velike razlike kojom je poražen. Pored njega,
veliki gubitnik je i Dodik kojem je ovako tijesna borba sa Trivić već
izvjestan poraz i bez obzira na konačan ishod brojanja glasova. Posebno je to
za njega poražavajuće kad se vidi s kakvom je lakoćom Cvijanović pobijedila
Šarovića, predsjednika najveće opozicione stranke u RS-u.
Što se tiče ostalih
aktera, teško se može nekoga prozvati velikim pobjednicima ili gubitnicima, jer
još uvijek nisu prebrojani svi glasovi, a rezultati su manje-više očekivani. Primijetan
je blagi pad podrške građana prema SDA, SDS-u i Našoj stranci, što se može
tumačiti lošim postupcima vrhova ovih stranaka i njihovim nedosljednim
politikama podređenim ljudima iz vrha stranke. Poraz su doživjele i neke manje
stranke, poput BOSS-a, SSB-a, DNS-a i još neke, koje nisu uspjele preći ni izborni
prag, pa je moguće da će to za njih značiti i gašenje. Građani u RS-u su posebno
kaznili „papke“ koji su izbore dobijali kritikovanjem SNSD-a, a nakon izbora su
s njima ušli u vlast.
I ove godine priča se o izbornim krađama
i nepravilnostima, kako to da se ovakve stvari još uvijek dešavaju?
Izborne prevare
su sastavni dio izbora u BiH. Poznato je da je volja brojača nekada važnija od
volje birača. Ono što je također sastavni dio izbornog procesa jesu prigovori
zbog izbornih prevara onih koji izgube izbore. Problem je što niko ne radi
ozbiljno na sprečavanju izbornih prevara između dva izbora, već tek kad izgube
izbore. Već godinama se zna da su birački odbori slabe tačke izbornog procesa,
ali se propušta da se to zakonski reguliše i da se pooštre kazne za prekršioce.
Ukoliko se nešto
temeljito ne promijeni, možemo očekivati da ćemo i nakon narednih izbora
pričati o istim problemima i izbornim krađama. Pri tome, ne moramo izmišljati
toplu vodu, već samo preuzeti rješenja koja su se pokazala efikasna u državama
sa razvijenom demokratijom.
Da li su po tebi rezultati u Republici
Srpskoj bili očekivani?
Rezultati su
potvrdili predizborna istraživanja koja su pokazivala blagi pad podrške vladajućim
strankama i blagi porast stranaka opozicije. SNSD već godinama polako gubi
podršku birača, a to bi bilo još očitije da se ne radi o stranci koja je vješta
u izbornim prevarama. Ono što nedostaje je jaka opozicija koja bi preuzela
glasove građana nezadovoljnih vladajućim strukturama u prethodnih 15 godina.
Zbog toga proces slabljenja SNSD-a, a jačanja SDS-a i PDP-a ide tako sporo.
Kada bi se na političkoj sceni pojavio jak političar ili političarka, koji bi
pokazali da znaju šta trebaju raditi, sigurno je da bi se to u značajnoj mjeri
odrazilo na izborni rezultat. Uz ovako slabu vlast i još slabiju opoziciju,
jedino što raste je apstinencija birača.
Kako komentarišeš da je Jelena Trivić sa
PDP-om proglasila pobjedu za Predsjednika RS malo iza ponoći, ali ujutru je CIK
objavio da Milorad Dodik ipak ima više glasova? Smatraš li da je moguće
ponavljanje izbora u utrci za Predsjednika RS?
Pogrešna je
odluka opozicije da proglasi pobjedu i proslavlja je na ulicama, dok nisu imali
čvrste dokaze za to. Sama činjenica da Dodik još uvijek nije proglasio svoju
pobjedu nas navodi na sumnju da je bilo neregularnosti. Moguće je da će CIK
naložiti ponovno brojanje listića na određenim biračkim mjestima, ali PDP i
Trivić će morati dokazati da bi ponovno brojanje moglo utjecati na izborni
rezultat. Prednost Dodika je oko 30 hiljada glasova. Opozicija je morala znati
koga imaju s druge strane i bilo bi lakše da su osigurali više posmatrača koji
bi spriječili izborne krađe, nego da nakon izbora to dokazuju i osporavaju.
Federacija je ovaj put izabrala socijaldemokratski
put, da li je to početak nečeg novog u ovom dijelu BiH? Da li je moguća stvarna
promjena u odnosu na nacionalizam koji je prevladavao ranije?
Sva tri člana Predsjedništva BiH
pripadaju strankama socijaldemokratske orijentacije, ali su daleko od toga.
Jedino bi se Bećirović mogao nazvati socijaldemokratom, mada i njemu mnogi
pripisuju da jednom nogom stoji politički desno, a jednom lijevo.
U FBiH su najveći broj glasova dobile
stranke desnog centra. Dovoljno je prebrojati glasove koje su dobile SDA, Narod
i pravda, SBiH i druge stranke koje su nastale iz SDA. Pored toga, stranke
desnog centra su u svojoj izbornoj kampanji krenule ka temama desnice i
nacionalnim temama. Čak je i Naša stranka, koja se vodi kao
socijalno-liberalna, krenula u „oštre“ odgovore prema hrvatskim i srpskim
predstavnicima. Zanimljivo je da se napadi većine stranaka i njihovih lidera
odnose na kritike i „oštre“ napade na političke predstavnike druga dva naroda,
ali ne i sopstvenog, koji im je istinska konkurencija. Politika nezamjeranja je
postala dominantna. Nikad se nije bilo dalje od istinske socijaldemokratije.
U Predsjedništvo BiH su ušla su i dva
predstavnika stranaka kao i do sada SNSD i DF, Željka Cvijanović i Željko
Komšić, kako to komentarišeš, je li ovo očekivano?
Pobjeda Komšića i Cvijanović je bila
neupitna. Komšić i Čović igraju igru u kojoj obojica dobijaju ono što žele,
Komšić fotelju u Predsjedništvu BiH, a Čović poziciju neizostavnog političkog
faktora za formiranje vlasti na nivou FBiH i BiH. HDZBiH je jedina stranka koja
se ne može izbjeći pri formiranju vlasti na ova dva nivoa.
Šarović je odugovlačenjem s objavom SDS
kandidata za člana Predsjedništva BiH stvorio prostor za unutarstranačke
sukobe, što se negativno odrazilo na izborni rezultat, ne samo njega, već i
stranke. Da je ostao sam pokazalo je i javljanje tokom izborne noći, kada je
samo jedna osoba stajala iza njega, dok su iza ostalih predsjednika stajali
članovi rukovodstva stranke.
Kako komentarišeš nametanje promjena Izbornog
zakona od strane Visokog predstavnika i šta to znači?
Visoki predstavnik je za kratko vrijeme,
koliko je u BiH, naučio kako funkcionira politika u BiH. Zbog toga je ovako
značajnu odluku donio dok su svi bili zabavljeni praćenjem rezultata izbora.
Znao je da su njegovu raniju odluku političke stranke iskoristile za svoje
kampanje i vještački proizveli proteste protiv toga. Ovaj put ih je nadigrao i
objavio izmjene dok su oni zabavljeni, znajući da se niko neće pobuniti, jer
izmjene donose dobro BiH.
Njegovim izmjenama se stvaraju uvjeti za
formiranje i funkcioniranje vlasti u Federaciji BiH. Koliko je to bitna odluka,
pokazuje to što izborna volja birača iz 2018. nije ispoštovana tako da je u
FBiH ostala izvršna vlast imenovana nakon izbora 2014. godine. Schmidtove
odluke će stranke natjerati da formiraju vlast jer su predviđeni rokovi i način
postupanja ukoliko ne budu poštovali rokove. Pored toga, osigurao je i lakše
imenovanje sudija Ustavnog suda FBiH, a time i tijela koje treba odlučivati o
sukobu interesa.
Imajući u vidu cjelokupne rezultate na
kantonalnim nivoima i na nivou RS, možemo li reći da gu građanske opcije opet
izgubile u odnosu na nacionalne?
Građanske opcije su 2010. dobile ogromnu
podršku birača. Tada su to bile prave građanske opcije. Ove sada stranke su sve
bliže nacionalnim opcijama i teško je naći ideološku razliku između nacionalnih
i građanskih stranaka. Tako imamo sve češće situacije u kojima građanske
stranke podrže nacionalne u inicijativama koje su suprotne građanskim načelima.
Kako komentarišeš da je i dalje mala
izlaznost na izbore u BiH, koliko ovo svjedoči o pasivnosti naših ljudi i
nezainteresovanosti da se uključe u demokratske procese?
Loša opozicija
doprinosi sve manjoj izlaznosti na izbore. Građani ne vide razliku između
vlasti i opozicije i zbog toga smatraju da nema koristi da izlaze na izbore jer
će sve biti isto. To je greška i koliko god da je opozicija loša, vlast je
katastrofalna i te stranke, ogrezle u kriminal i korupciju, se moraju svrgnuti
s vlasti.