Dok razvijeni dio svijeta proslavlja Međunarodni dan ljudskih prava, u BiH o njima niko i ne razmišlja. Ona su odavno skoro sva pogažena i izbrisana. Posebno se to odnosi na na socijalna prava.
Na to ukazuju i u Banjalučkom centru za ljuska prava iz kojeg poručuju da se sve češće kao ljudska prava uzimaju samo građanska, politička i procesna prava građana, dok se socijalnim pravima često osporava sama funkcija.
"Ostvarenje prava na socijalnu pomoć, adekvatno stambeno zbrinjavanje i efikasan sistem socijalne zaštite u Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini, u kojoj veliki dio stanovništva živi u siromaštvu i suočava se sa socijalnim isključenjem, svakim danom sve više deteorira. Socijalna prava se tretiraju kao element životnog standarda i smatraju se sastavnim dijelom ljudskih prava. Svako ima pravo na standard života koji osigurava zdravlje i blagostanje pojedinca i njegove porodice. To uključuje: hranu, odjeću, stan, ljekarsku njegu, usluge socijalnih službi, kao i pravo na osiguranje u slučaju nezaposlenosti, bolesti, onesposobljavanja, udovištva, starosti ili drugih slučajeva gubljenja sredstava za izdržavanje usljed okolnosti nezavisnih od volje pojedinca. O ovim pravima se mora govoriti kao o ljudskim pravima svakog pojedinca", pojašnjavaju iz Banjalučkog centra.
Profesor Ustavnog prava Goran Marković naglašava da socijalna prava u BIH nisu priznata ustavima i zakonima, iako na prvu izgleda da je pravna regulativa jako dobra. Zbog toga on smatra da je potrebno prvo urediti ovaj dio i socijalna prava priznati na najbolji moguć način.
“Ipak, i tako priznata prava se ne poštuju. Ako posmatramo ova prava kao prava učenika, studenata, penzionera, zaposlenih... onda možemo reći da su ona skučena i da se dobrim dijelom ne poštuju. Najveći krivac je društveni sistem neoliberalizma, ali i političke elite koje svoj politički i ekonomski interes ne vide u priznavanju i ostvarivanju socijalnih prava. Oni čak i ne vide da su ta prava ugrožena i nemaju nikakv vid solidarnosti. Sa druge strane kriva je i nova buržoazija koja se kod nas počela formirati još od rata i koja zbog svojih interesa ugrožava ekonomska i socijalna prava, a iskustva građana po tom pitanju koja su brojna i bolna najbolje nam svjedoče gdje živimo”, rekao je Marković za BUKU.
I Ombudsman za ljudska prava u BiH Ljubinko Mitrović govori da su socijalna prava ljudi u BIH itekao ugrožena, što mnogi političari i funkcioneri obilato koriste.
“Socijalna prava i radna prava su najzastupljenija kategorija u žalbama koje zaprimimo. Preko 700 žalbi svake godine dobijemo. To je ogroman broj. U većini slučajeva socijalna prava se ne izvršavaju zbog mnogobrojnih birokrata koji ne žele ili ne znaju da rade svoj posao. Vječiti raskorak između normativnog i pravnog, a veoma često i nosioci najviših funkcija krše ljudska prava”, objašnajva Mitrović, naglašavajući da se onim čime bi se u mnogim zemljama političari stidjeli, kod nas ponose. Kako kaže, pojedinci često pokušavaju sporadična ostvarivanja elementarnih, zakonom zagarantovanih ljudskih prava predstaviti kao svoj lični uspjeh i to samoproglašavajući se herojima.
Da zlo bude veće to im skoro uvijek i polazi za rukom.
A tako će i ostati sve dok jednom glasno tiha većina, ugrožena i obespravljena ne ustane i ne izobri se za svoja prava koja dobijamo rođenjem, a nikako kao 'poklon' nekog političara ili države. Jer zapamtite, ova država vam ništa ne daje, ona oduzima i ono što dolaskom na ovaj svijet dobijate.
