a pokušam da ih prikažem i donekle objasnim, piše Akademik prof. dr Vladeta Jerotić u svojoj knjizi „O braku“.
1 NEŽAN MUŠKARAC
Nežan pogled (i duže gledanje) muškarca na ženu, verovatno je
najpoželjniji jer je najbliži onom idealu muškarca koji očekuje da kroz
gledanje (duže gledanje!) jednog lepog dana vidi ženu. Ovo je prilika da
je muškarac zavoli, i, možda, trajno voli (eto srećnog braka!). Nežni
(prvi) pogled muškarca na ženu, ukazuje na srećno provedeno rano
detinjstvo sa majkom koja je volela i muža i dete, i bila voljena.
2 SAŽALJIV
Sažaljiv pogled muškarca na ženu, otkriva nam muškarca osećajnog i
sažaljivog, koji je upravo tako, od ranog ili poznijeg detinjstva,
posmatrao svoju majku, tip mučenice (nekad istina i samomučenice),
kinjene na razne načine od muža (njegovog oca), možda i od njene ili od
njegove porodice. U slučaju braka sa takvom ženom (kao što je bila
njegova majka), dve su mogućnosti česte. Ili će se muž pretvoriti
vremenom u svoga oca, preko poznatog i raširenog mehanizma
„identifikacije sa agresorom”, ili će istinski i samosvesno ispravljati
(i možda ispraviti) loše očevo ponašanje prema majci, voleći svoju ženu
takvu kakva je („mučenički tip žene”, koja ipak više pati, nego što
uživa u patnji); u najboljem slučaju, voleći je, ispraviće je i
približiti tako tzv. normalnoj ženi.
3 POTCENJIVAČKI
Kada muškarac gleda na ženu potcenjivački (nekad i prezrivo), loš je
to predznak za njegov budući bračni ili vanbračni život. On je tako
naučio da gleda svaku ženu od ranog ili poznijeg detinjstva, jer je tako
na njegovu majku gledao njegov otac. A zašto je tako gledao njegov otac
(deda, pradeda…) na ženu? To je bio najčešće „pogled na ženu” u srpskoj
patrijarhalnoj porodici kroz vekove. Potcenjivački odnos balkanskog
muškarca prema ženi, najbolje pokazuju srpske narodne poslovice (neću ih
ovde navoditi, svako ih može naći u Vukovim narodnim poslovicama). Da
potcenjivačko-prezriv odnos muškarca prema ženi nije uvek takav bio,
pokazuju istraživanja našeg poznatog etnopsihologa Bojana Jovanovića, a
mogu se naći slični podaci i u vrednoj knjizi dr Miodraga Purkovića,
proučavaoca srpske srednjovekovne nacionalno-crkvene istorije, pod
naslovom Srpska kultura srednjeg veka (Himelstir, Nemačka, 1985.).
4 POŽUDAN
Požudan pogled muškarca na ženu, u prvom redu je namenjen njenom
osvajanju: agresivnom i seksualnom ili prvo seksualnom, pa onda i
agresivnom. Moje dugogodišnje iskustvo kao psihoterapeuta sa različitim
tipovima „osvajanja” žene od strane muškarca, pokazali su mi da
agresivan nagon u čoveku, njegova želja za posedovanjem i moći, snažnija
je, dugotrajnija i upornija od seksualnog nagona i njegovih
imperativnih zahteva. Pravih erotomana (poremećaj seksualnog nagona kod
muškarca i žene-nimfomanke) malo je kod oba pola. Otud seksualna požuda
nekih muškaraca krije njihovu strasnu želju za posedovanjem žene koja se
često, vremenom, pretvara u bezobzirno vladanje nad ženom, uključujući
njegovo „pravo” na seksualni odnos kad god zaželi. Iako je želja za
posedovanjem, kao deo agresivnog nagona (i kod muškarca i kod žene),
prirodna, ova se želja pretvara u izopačenost onda kada je muškarac,
zbog nečega značajnog, postao i ostao infantilan od detinjstva. U
požudnog muškarca nema ljubavi, otud opasnost za njega da postane
bludnik, a ne prirodni sejač života. Obuzetost takvog muškarca ženinim
telom (čemu danas „pomaže” seksualna klima u svetu Zapada) opasna je i
za muškarca i za ženu, jer se kod muškarca može da pretvori u seksualnu
opsesivnu neurozu, a ženu da pretvori u frigidnu lutku koja se kupuje.
5 UPLAŠEN
Uplašen pogled muškarca na ženu, otkriva nesigurnog muškarca –
nesigurnog kako u ljubavi, tako i u polnim odnosima – kome ni otac ni
majka nisu u detinjstvu omogućili, svojim konfliktnim ponašanjem, da
stekne dovoljnu meru samopouzdanja kao duševno-duhovno i kao polno biće.
Poznati „kastracioni kompleks” mogao je da se u sinu rano pojavi, bilo
od grubog „kastrirajućeg” oca, ili od tipa „kastrirajuće” majke. Žena za
takvog muškarca predstavlja onda stalnu opasnost; takvi muškarci ili
ostaju trajno neoženjeni, ili nesvesno biraju tip kastrirajuće žene. I u
ovom slučaju, kao i u svim ostalim, uspešno, manje uspešno ili
neuspešno vaspitanje još u ranom detinjstvu odrediće budući odnos
muškarca prema ženi.
6 RAVNODUŠAN
Ravnodušan pogled muškarca na ženu označava različit tok muškog
erotsko-seksualnog života: lišenog majčinske ljubavi, izloženog uticaju
loše majke, snažno pogođenog nekom neuspelom ljubavi u adolescentnom
dobu. Posle ovakvih i sličnih ranih trauma u životu muškarca, njegove
prirodne erotsko-seksualne potrebe može odvesti u različite oblike
ponašanja. Tako je moguće da postane homoseksualac (dakle, ne urođen,
već stečen), potom mrzitelj žena, ali moguće je da se približi i nekom
aseksualnom obrtu u polnom životu. Ravnodušan pogled prema ženama kod
muškarca „prirodan” je kod evnuha i u slučajevima organskih poremećaja
hormona i muškog organa za snošaj i oplođavanje.
7 POSLOVAN
Poslovan pogled na ženu, počeo je preovlađivati od vremena
industrijske revolucije na Zapadu i uspona kapitalizma, da bi u današnje
vreme zauzeo skoro pretežno mesto u odnosima muškarca i žene, svodeći
lagano, i prirodnu potrebu za ljubavlju, kao i prirodnu potrebu za
polnim odnosima sa suprotnim polom na poslovnu meru koja vodi brigu u
prvom redu o korisnosti odnosa među polovima.
I posle svih ovde, na brzinu nabrojanih „pogleda muškarca na ženu”,
ovaj poslovni pogled ukazuje na vrhunac otuđenja čoveka od čoveka, samim
tim i na otuđenje muškarca od žene i obratno. Umesto pogleda simpatije,
onda moguće ljubavi, muškarac posmatra ženu (ali sve češće i žena tako
gleda muškarca) kao objekt, a ne subjekt u komunikaciji. Ljubav se
izopačila u blud (kada su u pitanju polni odnosi), a egzistencijalna
komunikacija buberovskog Ja-Ti odnosa, pretvara se sve češće u korisnost
(pre svega materijalnu) međusobnih odnosa.
Ne znam koliko sam uspeo da u ovoj kratkoj skici odnosa (pogleda,
gledanja i viđenja) muškarca prema ženi, nešto kažem o stvarnim
odnosima, danas, među polovima. Sigurno je da su ovi odnosi daleko
složeniji i raznovrsniji nego što sam ih ja ovde prikazao, samo na
osnovu površnog „pogleda” muškarca na ženu.
Ostaje mi da kao hrišćanski antropolog (po mogućnosti objektivan
posmatrač realnih zbivanja među polovima danas), s jedne strane žalim
zbog napredovale pojave otuđenja među ljudima u svetu (sledstveno onda i
među polovima), s druge strane da se nadam popravljanju ovakvih odnosa u
budućnosti. Bitno je pri tome pitanje da li se ljudi (kao pojedinci, ne
kao narodi) mogu menjati u toku jednog, relativno dugog života. Da li
se, dakle, potcenjivački, ravnodušni, uplašeni, bludni a posebno
poslovni pogled muškarca na ženu (i naravno, sve češće, takvi isti
pogled žene na muškarca) mogu ispraviti ili ne mogu. Ubeđenja sam da je
takvo ispravljanje moguće, ostaje, naravno, pitanje – kako.
Odlomak iz knjige Vladete Jerotića “O braku”,
izdavač Zadužbina Vladete Jerotića
Izvor: Ordinacija.tv