Gosti podcasta su Tanja Topić, FES, Ivana Korajlić, Transparency International BiH i Mladen Bubonjić, portal Gerila.
Trifunović: Pred izbore pokušavamo da pričamo o kampanji koja nikad ne prestaje. To je neki moj osjećaj da kampanja neprestano traje i ona se samo zahuktava pred oficijelni početak, ali već su sve karte manje više izložene. Selimo se iz krize u krizu. Imamo jednu vrlo uzbudljivu i zanimljivu situaciju koja sa jedne strane ne stvara osjećaj radosti što živimo u ovakvim vremenima, već da se nalazimo u situaciji beznađa i veliki broj ljudi odlazi odavde. Prije ove emisije dosta ljudi mi je reklo da po prvi put nisu sigurni da li će izaći na izbore. To su mi rekli ljudi koji svaki put izlaze na izbore. Kako vam se čini stanje pred početak kampanje, da li situacija obećava ili je sve kako ste očekivali?
Tanja Topić, politička analitičarka: Ova kampanja traje već dugo i ona nudi sve one sadržaje koje smo viđali i u prethodnim kampanjama. Ona je trasirana po onoj istoj matrici, a to je etnonacionalna matrica, zbijanje nacionalnih redova i jačanje patriotskih mišića. Vidjeli smo nešto malo veći stepen bahatosti u ponašanju pojedinih političara i pojedinih političkih partija. One se tako nonšalantno ponašaju sa nekom vrstom arogancije prema građanima ne osvrćući se ni na ona obećanja koja su reciklirana i dobijamo ih od izbornog ciklusa do sljedećeg izbornog ciklusa. Ponašaju se kao da ih građani uopšte ne zanima.
Trifunović: Da li je moguće ponašati se bahatije nego što se oni ponašaju? Oni su stalno bahati.
Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency International-a BiH: Na ovim događajima koji su organizovani prije početka kampanje, u šatorima i na koncertima, ponavljane su one iste poruke kao i ranije. Ne vidim posebnu razliku u odnosu na prošle izbore ili u odnosu na prošle opšte izbore. Mislim da je to isti obrazac ponašanja, samo nađu nove načine kako da finansiraju sve te aktivnosti, kako da ucjenjuju. Sad se mnogo više para daje direktno građanima, mnogo više se troši na kupovinu glasova javnim novcem iako mi nije janso zbog čega. Situacija je takva da je opozicija u nikad lošijoj situaciji i čemu taj osjećaj ugoženosti da se moraju kupovati glasovi, da se mora toliko potrošiti i toliko svega organizovati.
Trifunović: Da li je glas pojeftinio ili poskupio kad posmatramo običnog birača? Imamo pare, bahatost, ništa se ne nudi, niko ništa nije revolucionarno ponudio.
Mladen Bubonjić, komunikolog: To možemo percipirati sa dva aspekta, jer imamo vrijednost i cijenu glasa. Cijena je poskupjela, ali vrijednost je definitivno pala. Demokratija je specifična biljka posebno kada se uzgaja na specifičan način, kao što se uzgaja na Balkanu. Mi smo bili u trazniciji ili smo izašli iz nje, zavisno iz kojeg ugla se gleda. Ako smo završili sa tranzicijom i ako je ovo konačan ishod tranzicije onda je to porazno, a ako smo još uvijek u tranziciji onda se možemo nadati da će neke buduće generacije doći do nekog poželjnijeg modela upravljanja društvom. A sa druge strane možda je i do nas, možda mi koji kritički percipiramo stvarnost, a to je manjina, previše očekujemo. Nezahvalno je očekivati od nekoga da iz opanaka u salonke uđe, ne možete vi za četvrt vijeka napraviti stabilnu demokratiju kao što su demokratije na Zapadu.
Cijeli razgovor poslušajte ovdje:
