Međunarodni poredak ulazi u fazu dubokih promjena, a kako je u BUKA podcastu rekao profesor međunarodnih odnosa Miloš Šolaja, ne radi se samo o promjeni odnosa snaga, već o promjeni same logike na kojoj je svijet decenijama funkcionisao.
„U svakom slučaju se međunarodni poredak se mijenja. Ono u suštini što se mijenja, to je ključna karakteristika, mijenja se logika poretka. Dakle, mi smo znali, recimo, od sredine 17. vijeka pa do kraja hladnog rata, postoji poredak ravnoteže snaga u kojem se nikad nije desilo da jedan pol dominira. Bilo je to prvo klasično balansiranje snaga, pa onda 19. vijek do Prvog svjetskog rata, koji se smatra najdužim periodom relativnog mira u istoriji Evrope, pa zatim bipolarna ravnoteža snaga do kraja Hladnog rata.“
Prema njegovim riječima, raspad Sovjetskog Saveza nije bio rezultat vojnog poraza, već unutrašnjih slabosti, nakon čega je uslijedio period američkog unilateralizma.
„Od kraja Hladnog rata i kolapsa Sovjetskog Saveza, jer njega niko nije vojno pobijedio, Sovjetski Savez se srušio zbog svojih slabosti, imamo jedan period unilateralizma. I sada se desilo, i to je stari i mudri geostrateg Henrik Kissinger predvidio, da će poredak ići ka multipolarizaciji, jer svako pomjeranje snaga izaziva kontraefekat.“
U današnjim globalnim odnosima, kako navodi, jasno se izdvajaju tri centra moći.
„Sad vidimo da se nameću tri pola moći – Rusija, Kina i Sjedinjene Države. I to rade na različitim osnovama. Sjedinjene Države su do dolaska Trumpa uglavnom stajale čvrsto na poziciji svoje unipolarne hegemonije i lidera tog poretka.“
Dolazak Donalda Trumpa označio je zaokret u američkoj politici, koji se često pogrešno tumači kao iracionalan.
„Međutim, desilo se da je Trump uveo protekcionizam, znači izvjestan oblik povratka izolacionizma. Amerika je stalno u dilemi od kada je nastala između izolacionizma i intervencionizma. Taj protekcionizam se smatra dilemičnim povlačenjem u samu sebe. Ima to logike, nije tu Trump ni toliko, kako mi mislimo, lud. Mnogi kažu da on ima vrlo jasan koncept, možda ga na jedan malo teatralan način sprovodi, ali tu postoje duboki unutrašnji razlozi za takvu politiku.“
Govoreći o Evropskoj uniji, Šolaja je bio izričit u ocjeni da EU nema kapacitet da bude samostalan pol moći.
„Evropska unija nikad neće imati dovoljne snage da bude nosilac nametanja mira. Ona može da održava negdje mir sa svojim karakteristikama, ali za multilateralni oblik morate da stvorite unutrašnje prilike – ko dominira, ko je jak, koga se pita, kako da se interveniše. To je jako teško uskladiti i jako teško uštimati.“
Rat u Ukrajini, prema njegovim riječima, dodatno je razotkrio slabosti evropskog sistema i vratio geopolitiku u njenom najklasičnijem obliku.
„Neće biti kraja rata dok se ne postigne teritorijalni aranžman. U mom uvjerenju, to u svakom slučaju podrazumijeva Donjeck i Lugansk. Drugo, nema NATO-a u Ukrajini. I treće, moraće se održati izbori, jer nelegitiman predsjednik ne može donijeti rješenje na koje se sutra možete pozivati.“
U tom kontekstu, Šolaja ističe da Ukrajina nije ravnopravan akter.
„Ukrajina je trenutno vojska SAD i NATO. Rat će se voditi do posljednjeg Ukrajinca. Danas imate profesionalne ugovorne vojske i ne možete ljude više animirati kao pred Prvi svjetski rat na osnovu patriotizma.“
Kada je riječ o dugoročnim globalnim odnosima, smatra da je Kina ključni izazov za Sjedinjene Američke Države.
„Kina je najveći suparnik Amerike. To ne možete ako imate dva neprijatelja. Jednog morate relativizovati tako što pravite dobre odnose sa ovim drugim. To je stara geopolitika.“
Govoreći o Zapadnom Balkanu, Šolaja je ocijenio da region nema stvarni kapacitet da utiče na globalne procese.
„Mi nismo čak ni izvršioci radova, nego onako lelujamo kao orahova ljuska u okeanu. Ima ta jedna izreka – trebamo se zavući pod kamen i čekati da ovo prođe.“
Ipak, kada je riječ o Bosni i Hercegovini, naveo je da se njen položaj u američkoj administraciji promijenio.
„Inače, generalno smo bili na nivou, dvije decenije i više, na nivou, to se zove zamjenik pomoćnika sekretara za Evropu i Aziju. Trenutno, bit ću iskren, stojimo jako visoko.“
Na pitanje da li je to dobro ili loše, odgovorio je kratko.
„Mislim da je dobro.“
Govoreći o konkretnim interesima Sjedinjenih Američkih Država u BiH, Šolaja je naveo:
„Jedini definisani američki interes, kada je riječ o Bosni i Hercegovini, to je južna interkonekcija i tu nema nikakvih dilema, to je jasno zacrtano.“
Na kraju razgovora, podsjetio je na temeljni princip realizma u međunarodnim odnosima.
„Veliki čine sve što žele, a mali ono što moraju.“