Suočavamo se s rastućom krizom u vezi s antibioticima koja bi mogla imati razorne posljedice na muškarce, žene i djecu diljem svijeta, poručuje Dama Sally Davies, bivša glavna medicinska službenica Engleske, danas vodeći zagovornik globalne akcije u borbi protiv pošasti superbakterija.
Govoreći za Observer, rekla je da postoji stvarna opasnost da bi rutinski postupci – od operacije do poroda – mogli nositi raširene rizike opasne po život zbog širenja bakterija koje posjeduju antimikrobnu rezistenciju (AMR). “Oko milion ljudi umire svake godine zbog širenja rezistencije mikroba, a ta će brojka rasti u sljedećih 25 godina”, rekla je. “Stvarno je zastrašujuće”.
Procjene sugeriraju da će se do 2050. godine stope smrtnosti od AMR-a udvostručiti, a brojke pokazuju da će gotovo 40 miliona ljudi izgubiti život od superbakterija u sljedećih 25 godina, pri čemu su starije osobe posebno u opasnosti.
“Nedavni podaci pokazuju da AMR opada kod djece mlađe od pet godina, što je dobra vijest. Za starije od 70 godina, stope smrtnosti porasle su 80% od 1990. godine; to je vrlo zabrinjavajuće”, dodala je.
Kako populacija stari, sve više ljudi živi s hroničnom bolešću i to ih čini ranjivijima na AMR, tvrde istraživači.
Suočeni s tim prijetnjama, doktori su pokušali ograničiti propisivanje antibiotika što je više moguće, dok su pacijenti bili prisiljeni završiti tečajeve liječenja. Međutim, medicinska zloupotreba antibiotika nije jedini put kojim se otpornost širi. Samo okruženje igra ključnu ulogu, problem koji proizlazi iz činjenice da se oko 70% svih antibiotika daje stoci, stvarajući skupinu životinja u kojoj se može razviti otpornost.
“U biti bacamo antibiotike na krave, kokoši i ovce kao jeftinu alternativu davanju pospješivača rasta ili profilaktičkih sredstava za sprječavanje širenja bolesti”, rekla je Davies. Takvi postupci pomažu mikrobima da se razviju, tako da oni razviju sposobnost odbrane od antibiotika, otpornost koja se zatim širi cijelim svijetom.
“Ako imate intenzivnu poljoprivredu gdje se koristi mnogo antibiotika ili prometnu bolnicu koja ima loš kanalizacijski sistem, otporne bakterije mogu dospjeti u vodene puteve”, dodao je Davies. “Vjetrovi pušu preko ovih dijelova kontaminirane zemlje ili vode i pokupe bakterije i gene otporne u sebi, a zatim ih puste da kiše na drugim mjestima. Eto koliko je ovaj problem postao poguban”.
Razlog širenja AMR-a jednostavno je pitanje preživljavanja najjačih, dodaje Davies. “Bakterijama je potrebno oko 20 minuta da se razmnože. One također jako puno mutiraju, a ako to čine u prisutnosti antibiotika i ta ih mutacija štiti, ti će se sojevi razmnožavati. Ključno je da to mogu prenijeti bilo kojoj bakteriji s kojom stupe u kontakt”.
Lakoća kojom se AMR širi znači da postaje sve važnije da ne zloupotrebljavamo antibiotike koje posjedujemo. To također stvara potrebu za razvojem novih antibiotika – a to opet stvara probleme, rekla je Davies.
“Nijedna nova klasa antibiotika nije ušla u rutinsku upotrebu od kasnih 80-ih, a tržišni model koji bi promovirao stvaranje novih je prekinut. Ako razvijete novi antibiotik, neko bi ga mogao koristiti za sedmičnu kuru jednom godišnje. Gdje je tu zarada?”, pitala je.
“Suprotno tome, lijekovi za krvni tlak koji se moraju uzimati svaki dan ili lijekovi protiv raka koji se moraju davati mjesecima, nude farmaceutskim proizvodima daleko veću zaradu. Dakle, nema poticaja da pokušaju razviti nove antibiotike. To je prava glavobolja”, pojašnjava.
Problemi koji predstoje u rješavanju AMR-a nisu nepremostivi, inzistira Davies, ali moraju se rješavati s povećanim osjećajem hitnosti. G7 forum industrijalizovanih nacija barem je prepoznao krizu. No, još uvijek nedostaje adekvatnog djelovanja i tome se kao imperativ treba pozabaviti u idućoj godini, inzistira.