Žene koje su zarobili, za koje su procijenili da im nisu dovoljno mlade ili lijepe, u pravilu su odmah poubijali, dok su one druge odvlačili na tržnicu robova u Mosulu gdje su ih prodavali jedni drugima kao seksualne robinje.
Novinarka Daily Beasta u Kurdistanu je pronašla psihoterapeutkinju Elham Salah, koja je tamo otišla prije tri godine u sklopu humanitarne organizacije Jiyan Foundation, specijalizirane za ženska pitanja.
Njen je zadatak bio da pruža pomoć silovanim ženama.
Međutim, dok su prije tri godine najčešći silovatelji bili poznanici žrtava, sada se sve promijenilo, sada su silovatelji potpuno nepoznati ISIL-ovi džihadisti, što znači da veliki broj terapijskih metoda pada u vodu.
Bila je riječ o genocidu nad Jezidima, smatra se u svijetu općenito, a na što nalikuje život silovanih žena nakon oslobađanja, novinarki Anni Lekas Miller opisala je jedna od njih.
“Pretukao me je i natjerao me da se skinem”, opisala je prvo silovanje, a onda je opisala i nastavak. “Gurnuo me je u sobu gdje su bila šestorica drugih. Iživljavali su se na mom tijelu dok se nisam onesvijestila”,ispričala je.
“One danas često pate od depresije i PTSP-a”, ispričala je Salah koja Jezitkinje obilazi po okolnim izbjegličkim logorima. Njih su iz zatočeništva oslobodili ili otkupninom ili su pobjegle.
“Neke se čine sasvim u redu, sve dok naglo ne stanu drhtati, postane im hladno, dobivaju napadaje panike kad se sjete što su prošle”, objasnila je Salah.
Mnogima je problem to što je u konzervativnom okruženju gubitak djevičanstva prije udaje tabu, pa zbog toga ne traže stručnu pomoć kako se ne bi saznalo što im se dogodilo.
Mnogima je problem i to što mnoge od tih žena još uvijek imaju ženske ili muške rođake u ISIL-ovom zarobljeništvu, što im je stalan izvor traume i zbog čega se ne mogu osloboditi ni vlastitog svakodnevnog košmara. U zarobljeništvu je još oko 2000 žena, prenosi Express.hr.
A jezidska zajednica jako se trudi pomoći tim ženama. Prije nekoliko mjeseci u Njemačkoj su Jezidi organizirali veliko vjenčanje nekoliko desetaka takvih žena za njihove nove jezidske supruge, kako bi im pružili apsolutnu potporu.
Slavlje su popratili i njemački mediji, čime je ženama u velikoj mjeri olakšano breme tabua koje nose sa sobom.