Neki od njih navodno su proslavili i 145. rođendan prije nego što su napustili ovaj svijet.
Tačan broj godina teško je odrediti jer Hunze nemaju izvod iz matične knjige rođenih, niti dokaze kojima bi mogli da dokažu svoju dugovječnost.
U ostatku Pakistana prosječan životni vijek je 67 godina, ali na krovu svijeta, u izolovanim bespućima Himalaja, vladaju drugačiji zakoni života i smrti. Istraživači su zabilježili da žene mogu da ostanu u drugom stanju vrlo kasno, čak u šezdesetima i kasnije, a smatra se i da rijetko boluju od raka. Naučnici objašnjenje vide u ishrani i okruženju.
Manje mesa, više voća
Hunze piju vodu iz glečera, uzgajaju svoju hranu, a s obzirom na to da su odsječeni od obližnjih gradova, ne jedu ništa prerađeno. Kajsije su često na njihovom jelovniku, a tokom posta danima, pa čak i mjesecima, ne jedu ništa osim svježeg soka i koštica tog super zdravog voća. Meso im nije svakog dana na jelovniku, dominiraju žitarice i povrće. Praktikuju jogu, vježbe disanja i meditaciju.
Njihovo porijeklo obavijeno je tajnom. Svijetlije su puti od svih susjednih naroda, a njihov je jezik (buruški) sličniji baskijskom nego bilo kom drugom koji ih okružuje. Pretpostavlja se da su potomci vojnika Aleksandra Velikog koji nisu mogli da ga slijede, nego su odlučili da ostanu na Himalajima