Jednoj muslimanki nije dozvoljeno da bude porotnica jer nošenje marame krši državnu neutralnost u Njemačkoj. Ona je sada podnijela ustavnu tužbu.
U njemačkim školama rasprava o nošenju marama nije novina. Ipak, ova tema je ponovo uzburkala strasti. Činilo se da je ovo pitanje razjašnjeno 2015. godine, kada je Ustavni sud Njemačke presudio da je paušalna zabrana nošenja marame za učiteljice, nastavnice i profesorice nespojiva sa vjerskim slobodama, zajamčenim Ustavom.
Devet godina kasnije, najviši njemački sud mora se ponovno baviti ovom vječitom političkom i društvenom temom: Jedna “sutkinja-volonterka”, u stručnom žargonu porotnica (Schöffin), koja nosi maramu, podnijela je ustavnu tužbu. Izabrana je na tu funkciju 2023. godine, ali joj je, prema odluci Višeg suda (OLG) u Hammu u pokrajini Sjeverna Rajna-Vestfalija, zabranjeno obavljanje ove dužnosti, puše DW.
U sudnici je marama za porotnice zabranjena. Obrazloženje: porotnica ne smije nositi vjerske simbole tokom suđenja, jer time krši državno načelo neutralnosti. Istovremeno, sud ju je izričito oslobodio optužbe za nedolično ponašanje. Ali, Viši sud u Hammu je bio u dilemi, spomenuo je “sukob ustavno zaštićenog vjerskog izražavanja sa državnim načelima neutralnosti prilikom obavljanja dužnosti porotnice.”
Odbijena sutkinja-porotnica je tokom svog saslušanja tvrdila da nošenje marame ne znači izražavanje vjerskog stava ili svjetonazora, već da je nošenje marame za nju vjerska dužnost. Porotnica, koja nosi maramu, bi , kako je rekla, odražavala raznolikost društva i pluralizam. Ujedno bi povećala prihvaćenost sudskih presuda.
Podrška od Društva za slobode
Tako to vidi i pravnica Sarah Lincoln iz nezavisnog Društva za slobode (GFF). U razgovoru za Deutsche Welle ona kaže: “Govorimo o porotnicima, to su dobrovoljni (volonterski) suci, koji bi trebali predstavljati cjelokupno društvo. Oni ne nose odore i prepoznatljivi su kao privatne osobe koje ne podliježu državnim zahtjevima neutralnosti.”
Isključivanje određenih grupa bi, prema mišljenju GFF-a, moglo narušiti povjerenje u pravosuđe, tvrdi Sarah Lincoln. “Žene, koje nose marame, također su dio njemačkog društva.” Samo zato što neko nosi vjerska obilježja, poput jevrejske kippe ili marame koju nose muslimanke, ne može se zaključiti da ta osoba nije sposobna suditi nepristrasno i pravedno.
“Katolici su rijetko prepoznatljivi po izgledu”
Strogo pobožnom katoliku se njegova vjera obično ne može vidjeti po načinu oblačenja. “To znači da se propisi o neutralnosti uglavnom odnose na muslimanske žene i njihovu maramu”, kaže ekspertica iz Društva za slobode, koje se finansira iz donacija i članarina svojih više od 4.000 članova. Ta granica bi bila pređena kada bi porotnica nosila burku. Kod tog odjevnog predmeta sve osim očiju je pokriveno. “Jer, komunicira se i preko lica, preko izraza lica”, kaže Sarah Lincoln. Ona zato smatra da je potpuno pokrivanje lica porotnice nespojivo s obavljanjem te dužnosti.
Ako postoje sumnje u ustavnu lojalnost
“Postoji opravdan interes da osobe, koje sude drugima, dijele osnovne principe naše demokratije i temeljnih prava”, naglašava pravnica Lincoln. Ako zbog javnih izjava postoje sumnje u ustavnu lojalnost volonterskih sudaca, oni bi mogli biti isključeni sa suđenja. “Tako, na primjer, desničarski ekstremisti ili islamisti mogu biti spriječeni da unesu svoje stavove u presude”, kaže Sarah Lincoln.
Muslimanka, koja je sada podigla tužbu pred Ustavnim sudom je, prema mišljenju stručnjakinje Društva za slobode, posebno pogodna za ovu dužnost. Između ostalog, ona je školovana i obrazovana nastavnica, koja drži predavanja o vjerski motiviranom ekstremizmu, antisemitizmu i rasizmu.
Tužiteljica je svoj posao radila samo kratko vrijeme, jer je nakon rođenja djece pa sve do 2006. godine bila na roditeljskom dopustu. Iste godine, njena pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija uvela je zabranu vjerskih obilježja u javnim školama. Izuzeti su prikazi hrišćanskih i zapadnih obrazovnih i kulturnih vrijednosti ili tradicija.
Muslimanskoj učiteljici je povratak u učionicu bio onemogućen zbog marame. Bez obzira na to, prijavila se na nekoliko škola, ali nije dobila radno mjesto. Zato je 2008. godine završila dodatnu obuku za porodičnu terapeutkinju. 15 godina nakon promjene zanimanja, ponovno mora iskusiti odbacivanje od strane njemačke države zbog svoje vjere i vanjskog izgleda. Ovaj put kao porotnica. Njena posljednja nada sada je Ustavni sud.