Jug prijeti obustavom plaćanja,
piše Mašina.
Zemlje potpisnice Okvirne konvencije Ujedinjenih
nacija o klimatskim j(UNFCCC) će se početkom novembra sastati na
dvadesetsedmom Samitu Ujedinjenih nacija o promjeni klime, poznatijem po
akronimu COP (Conference of parties).
I ako ne pratite pisanje o klimatskim promjenama, vjerovatno vam je
poznata sintagma Pariski sporazum. Ovaj dogovor postignut je upravo na
jednom od COP samita, 2015. Njime su se zemlje potpisnice u načelu
obavezale da „daju sve od sebe” da se do kraja vijeka izbjegne
zagrijavanje planete za više od 2°C u odnosu na predindustrijski period,
sa ambicijom da se ono zaustavi na 1.5°C.
Svi mogući jo klimatskim promjenama, o kojima često izvještavamo,
u međuvremenu potvrđuju da će se planeta sigurno zagrijati više nego
2°C u odnosu na predindustrijski period, i to znatno prije 2100. godine.
Obećanja su bila prazna, kao i fondovi za sprječavanje klimatskih
promjena, u koje su se državnici zaricali da će ulagati, ali sa figom u
džepu.
U međuvremenu se, tako, promijenio i narativ, pa se danas češće nego o
sprječavanju klimatskih promjena govori o sprječavanju njihovih posljedica. Sve
glasnije se govori i o nadoknadi gubitaka i štete (loss and damages)
koje usljed globalnog otopljavanja nesrazmerno trpe zemlje globalnog
juga.
Kako smo više puta pisali, dio izvještaja
Međunarodnog panela o klimatskim promjenama UN (IPCC) objavljen krajem
februara ukazuje na to da „najranjiviji ljudi i sistemi su
disproporcionalno pogođeni“ klimatskim promjenama koje uzrokuje ljudski
faktor. Po procjeni UN između 3.3 i 3.6 milijardi ljudi koji se nalaze u
okolnostima velike ranjivosti na klimatske promjene uglavnom prebiva u
Africi, Južnoj Aziji, Južnoj Americi, malim ostrvskim državama i
Arktiku. IPCC naglašava i da su razlike u ranjivosti ekosistema i ljudi u
različitim regionima i unutar njih posljedica razlika u
društveno-ekonomskom razvoju, nejednakosti, marginalizacije i
kolonijalizma.
Najranjivije države okupljene su u grupu Ranjivih 20 (Vulnerable 20,
ili skraćeno V20), koja aktuelno broji 58 zemalja, a čiji će ministri
finansija na predstojećem COP27 sa ministrima finansija najbogatijih,
G7, pregovarati o pomoći i odšteti, kako skreće pažnju portal Portside.
Portside ukazuje i na to da su prihodi zemalja grupe V20 u proteklih 20
godina bili za petinu manji nego što bi bili da nije klimatskih
promjena, a dosad nezabilježene suše i poplave, poput onih koje su ove
godine ugrozile indijski potkontinent, prijete da postanu svakodnevica
nerazvijenih i zemalja u razvoju.
Za to što se na jugu već umire od vrućine, bujica i gladi odgovorne
su mahom zemlje-kolonizatori. Jedan od dostupnih izvještaja kvantifikuje
odgovornost za klimatske promjene, procjenjujući da su SAD krive za 40%
a EU, primera radi, za 29% klimatske krize. Zemlje globalnog sjevera, podsjetimo,
proizvode 92% emisije ugljeničnih gasova; drugačije mjereno, zemlje G20
u atmosferu ispuste čak četvrtinu gasova staklene bašte.
Da bismo se ispod praga zagrijavanja od 1.5°C spustili do kraja
stoljeća, emisije gasova staklene bašte bi nakon 2030. morale da se
prepolove (preciznije, smanje za 43-45%). Međutim, po procjeni
organizacije World Resources Institute iznetoj krajem oktobra, ako se
nastavi nepromjenjenim tempom, emisije gasova staklene bašte će do 2030.
godine opasti za svega 7% u odnosu na 2019. godinu. Za to su prije
svega odgovorni bogati.
Bogatiji i odgovorniji su se prije više od decenije, 2009. godine,
obavezali i da će svake godine ulagati 100 milijardi dolara u Fond za
podršku zemljama u razvoju u adaptaciji na klimatske promjene. Dok se to
nije ostvarilo, od siromašnijih, koji su po pravilu i dužničke
ekonomije, se očekuje da redovno otplaćuju dugove globalnim zelenašima –
a to dok haraju požari, poplave i suše na koje se nadovezala i
ovogodišnja inflacija postaje mislena imenica.
V20 zemlje su zato, kako piše Portsajd, već zahtijevale
restrukturiranje dugova i zaprijetile da će prestati da ih isplaćuju
ukoliko razvijene zemlje odbiju da plate traženu oštetu za
(nepopravljive) gubitke i (popravljivu) štetu. Analitičari očekuju da će
ovo biti jedna od ključnih tema predstojećeg COP17, na kome se pored
političkih delegata iz preko 200 zemalja sastaje i više stotina
naučnika, aktivista i drugih predstavnika civilnog društva.