Mnoge od njih su primorane na brak u ranoj mladosti, neke su seksualno napastvovane, neke su zbog siromaštva i neobrazovanosti nenamjerno zatrudnile. Djeca majke su često obespravljena i neophodna im je pomoć.
Fond Ujedinjenih nacija za populaciju (UNFPA) organizovali su izložbu fotografija, koje je napravio Piter Ten Hupen sa ciljem podizanja svijesti o ovoj pojavi i da pokrenu ljude da pomognu mladim majkama.
Izložba je danas otvorena u Kopenhagenu, gdje će trajati tokom ljeta, a kasnije bi trebalo da krene na put oko svijeta.
Ovo su priče o nekima od djevojčica-majki (imena su promijenjena):
Lumilen (15), Haiti
Lumilen (15) živi sa šestomjesečnom ćerkom Klerinom i svojim roditeljima u kampu za raseljene nakon razornog zemljotresa u Haitiju u kom su ostali bez doma.
Sa 14 godina je zatrudnila sa svojim tadašnjim dečkom. Rekla je da je isprva željela da se “otarasi bebe”, ali joj majka nije dozvolila. Morala je da napusti školu.
“U bolnici mi nisu dali anestetike, samo su uzeli makaze i zasjekli”, rekla je ona.
Cijelo tijelo ju je boljelo, nije mogla da hoda. Iako je porođaj bio težak, ona sad kaže da je bilo vrijedno toga.
Vratila se u školu i sada zajedno sa roditeljima podiže bebu.
Ona nije jedina majka u školi, kako kaže mnoge majke su veoma siromašne, a čula je i da su se neke prostituisale za novac ili hranu.
Lumilen je morala da odustane od sna da postane medicinska sestra, jer nema novca za školovanje. Voljela bi, kaže, da Klerin proživi njen san.
Hanet (15), Kolumbija
Hanet živi sa svojim dečkom i njihovim šestomjesečnim sinom u nasilnom naselju u kolumbijskom gradu.
Upoznali su se u školi, zaljubili i Hanet je zatrudnila nakon loše kontracepcije.Ona se vratila u školu, ali je njen dečko morao da nađe posao kako bi ih izdržavao.
“Prvih dana sam imala osjećaj kao da to nije moj sin”, rekla je ona.
Hanet uprkos siromaštvu kaže da je majčinstvo divno iskustvo.Kada nemaju dovoljno novca, pomaže im njena porodica.
Hanet kaže da sada koristi kvalitetno kontraceptivno sredstvo i da ne planira još godinama da ima drugo dijete.
“Ne razumijem zašto više djevojaka ne koristi kontracepciju. Većina mojih prijateljica su majke i imaju i komplikovaniju situaciju od mene”, kaže ona.
Rabeja (16), Bangladeš
Rabeja se udala sa 13 godina. Sada sa 16 godina živi sa mužem Džalalom, trogodišnjom ćerkom, svekrom i svekrvom u jednom ruralnom naselju u Bangladešu.
Tokom protekle tri godine bila je tri puta trudna, svaki put je izgubila dosta kilograma i patila od anemije. Samo jedno dijete je preživjelo.
“Nisam shvatila kada sam imala 13 godina da sam bila trudna. Povraćala sam i bilo mi je muka. Tada su mi drugi rekli da sam trudna. Bila sam veoma mršava, a stomak je rastao”, kaže ona.
Rabeja nije ništa znala o planiranju porodice prije toga. Žne iz njene porodice su joj rekle da se o tome ne priča sa mužem.
Ona kaže da sada ne želi više djece, da nema snage za to.
Nada se da će sa suprugom moći da kupi kuću za njih troje. Ona je željela da bude učiteljica, ali je od toga morala da odustane.
Svojoj ćerki želi da da sve što može i kaže da će joj reći kad poraste da može da radi šta želi.
Kisvendsida (15), Burkina Faso
Kisvendsida ima 15 godina i živi sa ćerkom, babom i dedom i tetkama na periferiji jednog grada u Burkini Faso.
Zatrudnila je sa 14 godina sa tadašnjim dečkom.
“Kada sam shvatila da sam trudna, rekla sam mu. Moja porodica je loše reagovala i sad ne želim više da ga vidim”, rekla je Kisvendsida.
Njoj je puno pomogla baka i zato je mogla da nastavi školovanje.Kaže da bi voljela da su im u školi govorili više o seksu i roditeljstvu.
Želi još djece, ali ne sada, već za nekih desetak godina.
Mulenga(14), Zambia
Mulenga živi u jednom zambijskom selu sa ćerkom, roditeljima, očevom drugom ženom i desetoro braće i sestara.
Ona kaže da kada je zatrudnila, nije ni znala kako do začeća dolazi. Njen tadašnji dečko nije želio da preuzme odgovornost za bebu.
“Otac me je poveo kući mog dečka i rekao njegovim roditeljima: ‘Doveli smo ovo dijete ovde jer je trudna. Možete je vratiti samo ako nam platite 5.000 kvača (oko 100 dolara). Nakon četiri mjeseca su platili trećinu, a ja sam morala da ostanem kod njih za to vrijeme”, rekla je Mulenga.
Prije nego što je zatrudnila, željela je postane ljekar i nada se da će u budućnosti da nastavi sa školovanjem i da se bavi medicinom i da svojoj ćerki obezbijedi ono što joj je neophodno.
“Teško je biti majka, ne mogu da se igram, da idem gdje želim. Ne volim da budem majka, ali volim svoje dijete”, rekla je ona.