Zastoj u tranzitu nafte i petrokemijskih proizvoda kroz Hormuški tjesnac poremetio je globalne lance snabdijevanja i pogurao cijene plastike i polimera na najviše nivoe u posljednje četiri godine, dok uvoznici tragaju za novim dobavljačima i zamjenskim sirovinama po znatno višim cijenama, upozoravaju analitičari.
Kroz Hormuški tjesnac godišnje prolaze petrokemijski proizvodi u vrijednosti od 20 do 25 milijardi dolara, procjenjuje holandski Rabobank, što ukazuje da bi dugotrajniji poremećaji mogli primorati proizvođače da veće troškove prebace na krajnje potrošače.
„Sve kompanije koje ih uvoze sa Bliskog istoka, a to je praktično cijeli svijet, izgubile su velikog dobavljača i sada se nadmeću za zamjenske sirovine po znatno višim cijenama“, upozorava analitičar OPIS-a Džoel Morales.
„Globalna logistika postala je neizvjesna“
Predvođen Saudijskom Arabijom, Bliski istok je 2025. godine činio više od 40 odsto globalnog izvoza polietilena i snabdijeva gotovo sve regione svijeta, osim Sjeverne Amerike. Cijene ključnih plastičnih materijala, poput polietilena (PE) i polipropilena (PP), naglo su porasle od početka sukoba, prateći rast troškova sirove nafte i drugih sirovina.
„Globalna logistika postala je neizvjesna“, kaže izvršni direktor američkog Dowa, Džim Fiterling, uz procjenu da je polovina svjetske ponude polietilena pogođena dešavanjima na Bliskom istoku. Analitičari upozoravaju da bi eventualno potpuno zatvaranje Hormuškog tjesnaca moglo poremetiti isporuke oko 1,2 miliona barela specijalnog derivata nafte.
To bi moglo dodatno ograničiti dostupnost ključne sirovine za petrokemijsku industriju. Maksim Sonin sa Univerziteta Stanford ističe da nagli rast cijena odražava veći „dodatak na rizik“, pri čemu je najviše pogođena Azija zbog snažne zavisnosti od derivata nafte kao osnovne sirovine za proizvodnju plastike.
Proizvođači plastike u Aziji i Evropi suočeni s većim troškovima
U Aziji su najizloženiji Japan, Južna Koreja i Indija. Proizvođači plastike u Aziji i Evropi suočavaju se s višim troškovima sirovina i manjom zaradom, jer se u velikoj mjeri oslanjaju na uvoz sa Bliskog istoka.
U Evropi dodatni problem predstavlja raskorak između rastućih cijena nafte i postojećih ugovornih cijena, što otežava prebacivanje troškova na kupce. Sjeverna Amerika, s druge strane, ima relativnu prednost zahvaljujući dostupnosti sirovina.
„Cijene PE-a i PP-a znatno su porasle od početka sukoba“, kaže finansijski direktor američke kompanije LyondellBasell, Agustin Iskijerdо, ali su narudžbine za april ipak najbolje u posljednjih sedam mjeseci.
Proizvođači ostvaruju iznadprosječnu zaradu
Plastika se u SAD-u, prema podacima Ministarstva energetike, uglavnom proizvodi iz prirodnog gasa i srodnih sirovina. U drugim dijelovima svijeta proizvođači se uglavnom oslanjaju na derivate nafte.
Više od polovine američkog polietilena ide u izvoz, pa proizvođači ostvaruju iznadprosječnu zaradu. Rastući troškovi već se prelijevaju na krajnje potrošače. Američki Celanese je podigao cijene, a Dow najavljuje dalja poskupljenja polietilena.
Mogući dodatni pritisci na inflaciju
Evropske kompanije poput BASF-a i Wacker Chemie takođe prate trend rasta cijena, dok je njemački Lanxess otišao korak dalje i podigao cijene specijalnih aditiva i plastifikatora i do 50 odsto, pozivajući se na kontinuirani rast troškova. Pritisak se osjeća i izvan industrije plastike, pa je indijski proizvođač flaširane vode Bisleri podigao cijene za 11 odsto.
Kompanija Ecolab uvodi dodatne energetske naknade od 10 do 14 odsto. Analitičari upozoravaju da bi rast ulaznih troškova mogao oslabiti potražnju za sekundarnim proizvodima i dodatno pojačati inflatorne pritiske na globalnom nivou. Dugoročno, tržište plastike moglo bi se konsolidovati, uz jačanje velikih proizvođača s nižim troškovima proizvodnje, zaključuje Sonin.