Slavno neograničeno partnerstvo kojim se danas hvale trajaće samo dok to odgovara Pekingu
Iako se Peking i Moskva hvale svojim “neograničenim partnerstvom” na globalnoj sceni, čini se da je jedan daleki kutak Rusije zapeo za oko Kini. U pograničnoj regiji Primorski kraj brzo se povećava broj kineskih farmera, a njihova ekonomska moć sve više nadmašuje moć domaćih privrednika, izvijestio je japanski list Nikkei.
Regija koju je 1860. dinastija Qing ustupila Rusiji sve je zanimljivija i kreatorima vanjske politike u Pekingu, ali i kineskim nacionalistima. Tako je prošle godine vlada odredila da se na geografskim kartama Kine treba vidjeti grad Haishenwai, što je kinesko ime za Vladivostok, administrativno središte Primorskog kraja, kao i kineska imena sedam drugih ruskih dalekoistočnih lokacija.
Kinezi su bili većina na Dalekom istoku
Poput ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji tvrdi da je Ukrajina uvijek bila dio ruskog nacionalnog prostora, kineski vođa Xi Jinping postavio je vraćanje izgubljenog teritorija visoko u svojoj agendi za “veliko pomlađivanje kineske nacije”. Kinezima je obećao da će jednog dana u okrilje matice zemlje vratiti Tajvan. Također polaže pravo na veći dio Južnog kineskog mora, gdje su kineske pomorske snage u ime “istorijskih prava” sukobljavaju s Filipinima i drugim susjedima.
Istorijska prava temeljem kojih Kina svojata tuđe teritorije lako bi se mogla protegnuti i na krajnji istok Rusije. Pritom ne treba ići unatrag do 1860. Na ruskom Dalekom istoku kinesko stanovništvo bilo je vrlo brojno sve dok nisu započele sovjetske masovne deportacije u Kinu. Etničko čišćenje Dalekog istoka dosegnulo je vrhunac 1930-ih.
Prije revolucije kojom su na vlast došli boljševici, Kinezi su činili 41 posto registrirane radne snage u tadašnjoj Amurskoj i Primorskoj oblasti. Stvarni je broj vjerojatno bio mnogo veći, budući da su brojni Kinezi ondje radili sezonski ili kao dnevni radnici. Etnički Rusi u jednom su trenutku vjerovatno postali manjina, što je nagnalo Staljina da započne duboko nehumanu politiku masovnog protjerivanja kako bi osigurao rusku nadmoć u udaljenoj regiji, podsjeća CEPA u svojoj analizi problematike kineskog uticaja na ruski Daleki istok.
Postoji potencijal za veliku migraciju
S obzirom na sumorne ekonomske perspektive s kojima se suočava Hegang, grad veći od Zagreba pedesetak kilometara udaljen od kineske granice s Rusijom, još bi više kineskih poljoprivrednika uskoro moglo krenuti prema Primorskom kraju, izvijestio je nedavno japanski Nikkei.
“Zabrinutost zbog ‘žute opasnosti’ na ruskom Dalekom istoku nije nova. Ona je prisutna decenijama, ako ne i vijekovima, zbog ogromne neravnoteže u broju stanovnika s dvije strane granice”, podsjetila je za Newsweek Yun Sun, direktorica Kineskog programa u Centru Stimson, think tanku koji se bavi pitanjima važnim za globalnu sigurnost.
Dodala je: “Kremlj brine da će priljev Kineza dovesti u pitanje kontrolu Rusije nad tim područjem. Ne mislim da je ruski suverenitete ugrožen u ovom trenutku, ali sigurno će se javiti pitanje odnosa lokalnog stanovništva i vlasti prema kineskim poljoprivrednicima.”
Bijes ruskih poljoprivrednika
Prema istraživanju iz 2021. objavljenom u The American Journal of Economics and Sociology, u nekim je slučajevima prisutnost kineskih farmi, kao i prodaja proizvoda kompanijama u kineskom vlasništvu, povećala prihode lokalnih, ruskih poljoprivrednika. No, u istraživanju se također navodi sljedeće: “Isti faktori podižu cijene zemljišta, dovode do smanjivanja plata ruskih radnika i broja članova porodice koji rade na ruskim farmama… smanjivanja prinose kukuruza i pšenice, te povećavanja prinosa krompira i riže.”
Kada je masovno doseljavanje Kineza tek započelo, lokalne vlasti prihvatale su migrante kao spasonosno rješenje za probleme depopulacije i nedostatak radne snage u regiji. Međutim, sada raste osjećaj nelagode izazvan strahom Rusa od kineske kontrole poljoprivrednog zemljišta. Lokalne vlasti sve se češće suočavaju s ruskim poljoprivrednicima ljutitim zbog prisutnosti kineskih konkurenata. Kako nemaju dovoljno ekonomske moći i vlastite radne snage, starosjedioci gube trku s migrantima.
Rusija je zavisna o kineskoj valuti
Gledano šire, čitava Rusija izuzetno je podložna moći kineskog kapitala. Trgovina s Pekingom, kombinovana s povećanom potrošnjom Kremlja tokom rata, pomogla je poduprijeti rusku ekonomiju kada se ono našlo na udaru zapadnih sankcija. Iako je Rusija tako izbjegla ostvarivanje najpesimističnijih prognoza za nacionalnu ekonomiju, to je također učinilo zemlju zavisnijom o juanu, kineskoj valuti.
U prvoj polovici 2023. Rusija je koristila juan za podmirivanje tri četvrtine svog trgovinskog prometa s Kinom i jedne četvrtine svojih transakcija s drugim zemljama, saopštilo je rusko Ministarstvo ekonomije. U godišnjem izvještaju, Ruska središnja banka navodi kako nema povoljne alternative za juan kada su u pitanju međunarodne pričuve, prema izvještaju Bloomberga.
Putin je mlađi partner
Sun se slaže da je korištenje juana, također poznatog kao renminbi (RMB), pomoglo Rusiji i Kini da ublaže učinak sankcija i omogućilo tim zemljama da testiraju alternativni sustav financijskog plaćanja zapadnjačkom SWIFT-u. No, Sun također upozorava na opasnosti od prihvaćanja RMB-a kao rezervne valute.
“Može se reći da je, s obzirom na njihov nivo bilateralnih ekonomskih aktivnosti, sasvim prirodno da Rusija preuzme više RMB-a u svoje devizne rezerve. Ali također znamo da to donosi mnogo praktičnih poteškoća koje će uzrokovati kineska kontrola kapitala, nedostatak gotovine i manipulacija Pekinga deviznim kursom. Dakle, kada bi Rusija imala druge opcije, RMB ne bi bio najprivlačnija rezervna valuta”, objasnila je.
Oslanjanje Rusije na RMB ostavlja “mlađeg partnera” Putina u nezgodnoj situaciji ako dođe do bilo kakvih diplomatskih napetosti ili trgovinskih sporova između dviju zemalja. Također, Rusija će biti izloženija ekonomskim izazovima s kojima se suočava drugo po veličini svjetska ekonomija.
Kina može nastaviti kao dosad
Ako zaista poželi ugrabiti dijelove ruskog teritorija, prava strateška prednost za Peking golema je razlika u ekonomskoj i populacijskoj moći Kine u odnosu na Rusiju. Kinesko nacionalno bogatstvo gotovo je šest puta veće od ruskog, dok je populacija brojnija gotovo deset puta. I premda obje zemlje imaju velikih demografskih problema, jasno je da će Kina s 1,4 milijarde stanovnika te poteškoće izdržati lakše nego Rusija, koja bi do 2035. mogla pasti na manje od 130 milijona građana.
Na kraju krajeva, Rusija već dugo nije supersila, iako se tako pokušava ponašati. Štoviše, ona je ekonomski patuljak u poređenju sa svojom zemljopisnom veličinom. Ekonomska snaga Rusije krajnje je ograničena – prodaja prirodnih resursa donosi dobit koju se može raspodijeliti kako bi ruski narod bio miran, a elite sretne, ali ne puno više od toga. Gotovo niko izvan Rusije ne želi kupiti ruske automobile, kućanske aparate ili televizore.
I dok ruska ekonomija stenje pod teretom zapadnih sankcija, ruski Daleki istok ispražnjen je od vojnih jedinica poslanih na ukrajinsko ratište. S obzirom na širenje NATO saveza u Skandinaviji i nove hiljade kilometara granica koje ruska vojska mora braniti na zapadu, malo je vjerovatno da će imati snage remilitarizirati Primorski kraj i susjedstvo. Dakle, Kina se ima pravo nadati da će vratiti davno izgubljene teritorije jednostavno nastavljajući svoj sadašnji dugoročni strateški put. Vladivostok zasad može ostati pod ruskom zastavom, ali izgledi su prilično dobri za to da će jednoga dana ponovno postati Haishenwai.