Predaja medalje Nobelove nagrade za mir predsjedniku Donaldu Trumpu, koju je u četvrtak izvršila venezuelanska opoziciona liderica María Corina Machado, odmah je postala predmet ismijavanja među Trumpovim protivnicima.
Voditelj kasnovečernjeg programa ABC-ja Jimmy Kimmel čak je prikazao niz nagrada koje je osvojio – ili se našalio da ih je osvojio, kao u slučaju nagrade Soul Train Awards za „Bijelu osobu godine“ iz 2015. godine. Ponudio ih je Trumpu u zamjenu za to da predsjednik povuče ICE iz Minneapolisa.
Neutaživa žeđ za priznanjem
Situacija je, na neki način, zaista smiješna. Trumpova neutaživa žeđ za priznanjem navela ga je da prihvati novouspostavljenu „FIFA nagradu za mir“, koja je očigledno stvorena kako bi mu se dodvorili nakon što nije dobio željeni Nobel. (Sama ceremonija prošlog mjeseca bila je zaista nešto posebno.) A sada je Trump prihvatio tuđu Nobelovu medalju, i to uprkos činjenici da je Nobelov komitet jasno stavio do znanja da se sama nagrada ne može prenositi, piše u analizi CNN.
Ali, s druge strane, ovo ipak nije nešto čemu se treba smijati, kako je pokazao i Kimmelov prilog. Iako je ovakvo dodvoravanje Trumpu postalo uobičajeno, u ovom slučaju ono je posebno odbojno.
Sasvim je razumljivo ako ste pomislili da se Machado osjećala primoranom da preda medalju. Bez obzira na to, cijela situacija otvara mogućnost da se izuzetno ozbiljne vanjskopolitičke odluke, s ogromnim posljedicama, barem djelimično donose pod utjecajem ličnog laskanja.
Saga je započela prošle godine, kada je Trump započeo krajnje nesuptilan pokušaj lobiranja za Nobelovu nagradu.
Kada je nagrada u oktobru umjesto toga dodijeljena Machado zbog njenih napora u suprotstavljanju Nicolasu Maduru, činilo se da je ona prepoznala priliku. Brzo je posvetila nagradu američkom predsjedniku koji ju je toliko priželjkivao, istovremeno sugestivno ističući njegovu ulogu u preoblikovanju vlasti u Venezueli.
„Na pragu smo pobjede i danas, više nego ikada, računamo na predsjednika Trumpa, narod Sjedinjenih Američkih Država, narode Latinske Amerike i demokratske zemlje svijeta kao naše glavne saveznike u ostvarenju slobode i demokratije“, napisala je na mreži X.
U kasnijem intervjuu za CNN s Christiane Amanpour, Machado je ponovo govorila o tome zašto je nagradu posvetila Trumpu, ali ovaj put uz eksplicitniji zahtjev, da pomogne okončati Madurov „rat“ protiv Venezuele.
„Potrebna nam je pomoć predsjednika Sjedinjenih Američkih Država da zaustavimo ovaj rat, jer se radi o ljudskim životima“, rekla je.
Veoma teško da bude liderica
Machado nije direktno odgovorila kada su je pitali da li time traži američku vojnu intervenciju, ali to ni nije negirala. Manje od tri mjeseca kasnije, upravo to se i dogodilo. Trećeg januara Trumpova administracija pokrenula je kratku misiju s ciljem svrgavanja Madura.
Ipak, kasnije tog dana, na konferenciji za novinare, Trump je iznenadio mnoge i razočarao venezuelanske prodemokratske aktiviste, odbivši podržati Machado kao Madurovu zamjenu.
Trump je rekao da bi za nju bilo „veoma teško da bude liderica“ te je dvaput dodao da ona „nema poštovanje unutar zemlje“.
Dva dana kasnije, Machado se pojavila s jednim od Trumpovih omiljenih TV voditelja, Seanom Hannityjem s Fox Newsa, koji je iznio još jednu moguću gestu. Rekao je da je „negdje“ čuo kako bi ona mogla Trumpu dati svoju Nobelovu medalju.
Machado je nagovijestila da će se to uskoro dogoditi i sada se to i desilo.
Jedan način da se sve ovo protumači jeste da se Trumpova kampanja lobiranja isplatila. Ali se isplatila tako što je žena koja je upravo osvojila veliku nagradu, i to onu za koju je doslovno riskirala vlastiti život, osjetila potrebu da je preda manje od tri mjeseca kasnije, kako bi zadržala Trumpovu podršku.
(Trump u četvrtak nije nagovijestio promjenu stava o tome da Machado predvodi Venezuelu, a Bijela kuća je saopćila da se njegova ranija procjena nije promijenila.)
Drugi način tumačenja jeste da je, bez obzira na pritisak, Machado iskoristila medalju kao sredstvo za pregovaranje. Teško joj je zamjeriti što ju je upotrijebila kao polugu, s obzirom na uloge za nju i njenu zemlju.
Ali ova dinamika također naglašava stvarne rizike Trumpovog naglašavanja laskanja. Ona otvara mogućnost da odluke ozbiljne poput svrgavanja stranog lidera i oblikovanja budućnosti te zemlje budu donesene, barem djelimično, na osnovu ličnih priznanja.
Upravo zbog ovakvih razloga su osnivači SAD u Ustav ugradili tzv. „klauzulu o emolumentima“, koja zabranjuje saveznim zvaničnicima da primaju poklone od stranih država bez saglasnosti Kongresa. (Možda se sjećate brojnih rasprava o „emolumentima“ tokom Trumpovog prvog mandata.)
„Strane sile će se miješati u naše poslove i neće štedjeti sredstva da na njih utiču“, rekao je Elbridge Gerry.
Ključna uloga u odlučivanju
Poklon u vidu medalje od Machado vjerovatno ne bi predstavljao kršenje ove klauzule, s obzirom na to da ona nije šefica države. (Pravno mišljenje Ministarstva pravde iz 2009. godine, povodom prihvatanja Nobelove nagrade od tadašnjeg predsjednika Baracka Obame, sugerira isto. U njemu se navodi da je nagrada prihvatljiva jer ne dolazi od „kralja, princa ili strane države“. Obama je novčani dio nagrade od 1,4 miliona dolara donirao u humanitarne svrhe.)
Ipak, čini se da je Machado smatrala da bi predaja medalje Trumpu mogla na neki način utjecati na njega.
Da li su posveta nagrade i laskanje igrali ikakvu ulogu u Trumpovoj odluci da svrgne Madura? Ili će predaja medalje utjecati na Trumpove buduće odluke dok on provodi ono što je nazvao „kontrolom“ nad njenom zemljom? Američki predsjednik bi mogao imati ključnu ulogu u odlučivanju da li će Machado ikada doći na vlast, kako je ove sedmice napisao CNN-ov Stefano Pozzebon.
Vjerovatno to nikada nećemo saznati. Ali Trump se pokazao kao izrazito transakcijska osoba. A ovaj slučaj, možda bolje nego ijedan prije, ističe potencijalne probleme Trumpovog insistiranja na obožavanju i nagradama.
U mjeri u kojoj to utječe na njegove postupke, to znači da se odluke donose barem djelimično na osnovu Trumpovog ličnog interesa, a ne interesa države. Lični interesi često igraju ulogu u ovakvim odlukama, posebno lični politički interes, ali ovo bi bilo još direktnije od toga.
To je rizik koji Trump stvara prihvatanjem, ako ne i praktično traženjem, ovog poklona od strane figure iz inostranstva koja ima vlastitu agendu. Čak i ako je ta agenda vjerovatno prilično bliska stavovima mnogih Amerikanaca.