Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp zaprijetio je zatvaranjem Ormuskog moreuza — ključnog pomorskog prolaza za koji je više puta poručio da Iran mora bezuslovno ponovo otvoriti.
„Odmah stupa na snagu proces kojim će američka mornarica, najbolja na svijetu, početi blokadu svih brodova koji pokušaju da uđu ili izađu iz Ormuskog moreuza“, napisao je Tramp na mreži Truth Social u nedjelju ujutro. „U nekom trenutku doći ćemo do režima ‘Svi mogu da ulaze, svi mogu da izlaze’, ali Iran to nije dozvolio.“
Posljedice iranske kontrole
Odluka Irana da ograniči prolaz tankerima s naftom već je nanijela ozbiljnu ekonomsku štetu pojedinim državama koje zavise od bliskoistočne nafte, a cijene su naglo porasle širom svijeta — uključujući i SAD.
Pa zašto bi Tramp želio da blokira moreuz koji istovremeno traži da bude otvoren?
U stvarnosti, moreuz nije potpuno zatvoren — Iran postepeno pušta određene tankere, ali uz naplatu takse koja može iznositi i do dva miliona dolara po brodu. Istovremeno, Iran nesmetano izvozi sopstvenu naftu uprkos ratu: do marta je izvozio prosječno 1,85 miliona barela dnevno, čak više nego u prethodnim mjesecima.
Pritisak na finansije Irana
Potpunom blokadom moreuza, Tramp bi mogao presjeći ključni izvor finansiranja iranske vlade i vojnih operacija.
Međutim, to je potez koji američka administracija do sada nije željela da povuče — jer bi blokada, čak i samo iranske nafte, mogla izazvati nagli rast cijena nafte širom svijeta.
Zbog toga je američka mornarica do sada dopuštala prolaz iranskim tankerima. Svaka količina nafte koja napušta region pomaže da cijene ostanu pod kontrolom, navodi se u analizi CNN-a..
Privremeno popuštanje sankcija
SAD su u martu čak odobrile privremenu dozvolu Iranu da proda naftu koja se već nalazila na tankerima.
Sjedinjene Države decenijama uvode i ukidaju sankcije iranskoj nafti, a Trampova administracija je blokirala prodaju nakon povlačenja iz nuklearnog sporazuma 2018. godine. Međutim, prošlomjesečno ublažavanje sankcija oslobodilo je oko 140 miliona barela nafte — količinu dovoljnu da zadovolji globalnu potražnju za oko dan i po.
Problem političke slike
Ipak, takva odluka nosila je politički rizik: omogućila je Iranu da prodajom nafte finansira rat protiv SAD i njihovih saveznika. Uz to, Iran je ostvarivao veliku dobit, prodajući naftu po višim cijenama od referentne Brent nafte.
Rast cijena goriva dodatno je pojačao pritisak na Trampovu administraciju da okonča rat, a oslobađanje velikih količina nafte dalo joj je određeni vremenski prostor. Kako je Iran ionako prodavao naftu, ublažavanje sankcija omogućilo je da ona ide i ka zapadnim tržištima, a ne isključivo Kini, koja je najveći kupac.
Pokušaj kontrole cijena
Administracija je pokušavala da pronađe svaki mogući mehanizam kako bi zadržala cijene nafte pod kontrolom tokom rata. Koordinisano je istorijsko puštanje strateških rezervi širom svijeta, a prošlog mjeseca su ublažene i sankcije na rusku naftu.
Sada Tramp rizikuje dodatni rast cijena nafte i gasa kako bi pojačao pritisak na Iran i primorao ga da okonča rat.