Ovi momenti “senilnosti” dešavaju se većem broju ljudi i češće nego ikad, kažu stručnjaci. Teško nam je da se prisjetimo običnih, svakodnevnih stvari: imena poznanika, riječi ili čak rutinskih zadataka koje smo nekada obavljali automatski, piše The Wall Street Journal.
Živimo u vremenu velikih i brzih promjena, koje nas prisiljavaju da stvaramo nove rutine i prilagođavamo se na nove normalnosti. A da ne govorimo o ratnim dešavanjima koja pogađaju Evropu i cijeli svijet. Sve te promjene troše našu kognitivnu energiju, često mnogo više nego što mislimo, kažu neuronaučnici. Nije ni čudo što se ne možemo sjetiti šta smo doručkovali. Naš um se muči sa ovim naglim prelazima.
Naš mozak je kao kompjuter sa previše otvorenih programa, kažu stručnjaci u oblasti kognitivne nauke. To usporava našu sposobnost obrade podataka, a pamćenje je jedna od oblasti koje zbog toga slabije funkcionišu.
Hronični i akumulirani stres u protekle dvije godine je odnio svoju žrtvu. Istraživanja pokazuju da ljudi koji su nedavno iskusili stresne situacije imaju slabije pamćenje. Stres negativno utiče na našu pažnju i san, što se onda takođe odražava na pamćenje. A hronični stres može oštetiti mozak, izazivajući dodatne probleme sa pamćenjem.
Gomila informacija kojima smo bombardovani iz višestrukih kanala takođe zatrpavaju naš mozak. Teško se koncentrišemo, konstantno skrolamo po telefonu dok radimo druge stvari, zbog čega nam je teško pohraniti nešto u pamćenje. A može nam biti teško sjetiti se i nečega van konteksta, na primjer imena kolege sa kojim odjednom razgovaramo uživo, a ne Zoomom.
Zatim je tu bila monotonija života tokom pandemije. Kako da se sjetimo nekog konkretnog događaja kada je svaki dan bio isti?
Pamćenju doprinosi novina, jer kada se sva naša iskustva stope u jednoličnost, teško je sjetiti se nečega konkretnog.
Pamćenje slabi sa godinama, ali medicinska nauka nema precizan odgovor na pitanje kada slabljenje počinje. Ljudi kognitivno stare različitim tempom.
Neke studije pokazuju da je sposobnost pamćenja na vrhuncu u 20-tim godinama i da odatle postepeno opada. Drugi smatraju da najstrmiji pad počinje oko 60. godine.
Evo šta stručnjaci savjetuju za bolje pamćenje.
Nemojte se siliti. Ako tjerate sebe da se nečeg sjetite, to je kontraproduktivno. Postaćete frustrirani, a ta frustracija omogućava emocionalnom dijelu vašeg mozga da nadjača dio koji je zadužen za pamćenje. Pustite to neko vrijeme, duboko dišite da umirite mozak i pokušajte ponovo kasnije.
Prestanite raditi više stvari istovremeno. Teško je sjetiti se nečega ili uopšte pohraniti nešto u pamćenje kada radite dvije stvari odjednom. Ostavite telefon. Pokušajte raditi jednu po jednu stvar. Obratite pažnju na male zadatke koje obično obavljate na autopilotu, kao što je pranje zuba.
Kada vježbate fokusiranje pažnje u trenucima kada to nije važno, biće vam lakše u trenucima kada to bude važno.
Pomozite mozgu da se umiri. To će ojačati vaš frontalni dio, koji je uključen u pamćenje, kao i za regulisanje stresa. Preporučuje se dnevna meditacija, joga, ili jednostavno lagano, duboko disanje tokom najmanje 10 minuta dnevno. Idite u šetnju, najbolje u prirodu. Povežite se sa ljudima koje volite – razgovarajte dugo, grlite se, vodite ljubav. Intimni odnosi smanjuju stres tako što čine da se osjećate bezbjedno i voljeno. Naspavajte se. To će očistiti toksine u vašem mozgu koji mogu zkrčiti mentalne procese.
Budite prisutni kada ste u društvu. Posvetite svoju punu pažnju ljudima sa kojima razgovarate. Time ćete se bolje moći sjetiti šta želite da kažete tokom razgovora – jer vaš mozak neće biti dekoncentrisan.
Ostavite telefon. Isključite TV i zaista obratite pažnju na to šta vaši sagovornici govore, nemojte samo čekati svoj red da nešto kažete.
Svakom razgovoru treba pristupiti svjesno. Ako niste koncentrisani, kako možete očekivati da ćete se kasnije sjetiti o čemu ste razgovarali.