Samo u toku ove godine širom glavnog
grada Italije otvorile su se čak 44 rupe u zemlji. To znači da se
svakih nekoliko dana novi krater pojavi u asfaltu. Obično su ti krateri
veličine manje sobe, po nekoliko metara u dužinu i širinu, ali i u
dubinu. U februaru je šest automobila propalo u rupu duž ulice Via Livio
Andronio, a cijele zgrade su evakuisane.
Guardian piše kako ovo nije neki novi fenomen: od 2010. godine u
prosjeku se u Rimu pojavi po 90 rupa u zemlji. U toku 2014. bilo ih je
104, ali će 2018. zasigurno postaviti novi rekord.
Problem se očigledno pogoršava, a ulice postaju ličiti na “crni sir
ementaler” dok se svi u Italiji pitaju zašto zemlja “propada kao
pijanac”. Neki krive kišu. Rimljani su navikli da tokom cijele zime nose
sunčane naočale, ali proteklih šest mjeseci vrijeme je bilo najvlažnije
u historiji.
U septembru prošle godine bila je zatvorena podzemna željeznica jer su
nadošle rijeke poplavile pokretne stepenice, a stanice metroa su ličile
na ogromne tuš kabine u koje kroz plafonske pukotine curi voda. Hiljade
vozila našlo se u vodi do retrovizora.
U novembru je utakimica fudbalskog kluba Lazio protiv Udinesea odgođena
zbog jake kiše, a prošle sedmice je bilo više slučajeva poplava u
metrou. Proteklih mjeseci u centralnoj Italiji palo je za 141 posto više
kiše nego što je to uobičajeno.
Kiša je veliki problem i zbog geologije grada. Veći dio Rima izgrađen je
na mekim sedimentima, što znači da voda sapira male taloge koji daju
čvrstoću tlu. Mekoj zemlji ne pogoduju ni zemljotresi niti vibracije
neprestanog saobraćaja u gradu.
Dodatna voda ne dolazi s neba, već od krhotina podzemnih struktura.
Antički akvadukti, kao što je Vergine koji isporučuje vodu fontani
Trevi, još uvijek se koriste. Zbog njihovog curenja gubi se 50 posto
vode od slatkovodnih jezera regije Lazio do slavina u domovima Rimljana.
Mnogi dijelovi gradske kanalizacije također su napravljeni od opeke i
pločica, a svemu ovome doprinosi i činjenica se ispod površine grada
nalaze oko 32 kvadratna kilometra tunela, šupljina, katakombi i
kamenoloma.
Gradsko vijeće na mnogo je načina pogoršalo situaciju, piše Guardian
navodeći da su njegovi članovi trajno korumpirani i hronično
nekompetentni. Tenderi za popravke cesta traju godinama zbog
birokratije, a kada ugovor konačno bude potpisan, kompanije često loše
krpe puteve. Istovremeno, zbog oštećenja vozila i slomljenih kostiju
uslijed padova plaćaju se ogromne svote na osiguranje.
Rimljani se s ovim problemima nose uz karakterističan humor. Uz smijeh
kažu da je Honda svoj istraživački centar preselila u Rim jer ima
najgore ceste na svijetu na kojima mogu testirati ovjese automobila.
Ipak, rupe su ozbiljan podsjetnik na ekstremno vrijeme i nesposobnost
birokratije da s tim izađe na kraj. Prošlog mjeseca bivši gradonačelnik
Đenove Marta Vincenzi osuđena je na pet godina zatvora jer nije poduzela
neophodne mjere vezane za sigurnost tokom poplava 2011. godine, u kojoj
su četiri žene i dvoje djece smrtno stradali.
Ironična italijanska poslovica, parodirajući naviku da se za sve krive
političari, kaže: “Pada kiša, lopovska vlada”. Međutim, činjenica je da
je tlo pod nogama uz Italiji sve mekše i da će stvari u doba sve
ekstremnijih vremenskih prilika zasigurno pogoršati.