Trenutna svađa osnivača SpaceX-a Elona Muska s Pentagonom oko toga ko će plaćati satelitske internetske usluge u Ukrajini ilustruje koliko je demokratija osjetljiva na hirove autoritarno nastrojenih tehnoloških magnata. Ali u slučaju Muska, zvaničnici Pentagona su djelimično krivi, piše Patrick Tucker za Defenseone.com
Zlikovac za neke, a heroj za druge, Musk posjeduje komunikacijske satelite Starlink koji pomažu da mnogi Ukrajinci ostanu povezani s internetom. Donedavno se mnogim američkim vojnim zvaničnicima činio modelom kako graditi stvari u doba informacijske tehnologije. Musk je vodio vojne konferencije na kojima je držao predavanje Ministarstvu odbrane o tome šta treba učiniti da bude brže i jeftinije. Na privatnim večerama, ugostio je ključne vojne zvaničnike, koji su o njemu u javnosti govorili s neskrivenim laskanjem.
“Pogledajte SpaceX”, rekao je general John Hyten 2020. godine, dok je bio potpredsjednik Federalnog štaba. Hyten, koji je u međuvremenu otišao u penziju, pohvalio je sposobnost ove kompanije da uči iz neuspjeha lansiranja. “Jesu li stali? Ne… Opet su brzo krenuli. Promijenili su sisteme. Promijenili su podsisteme. Idu u sasvim drugom smjeru.”
Anegdota je oslikala kontrast između Muskovih spretnih metoda i glomaznog procesa razvoja tehnologije Ministarstva odbrane. Za vojsku koja je postala opsjednuta preuređenjem sebe u modus startupa iz Silicijske doline, Musk se pojavio kao spoj Thomasa Edisona i Mojsija.
Naravno, SpaceX i Musk puno duguju Pentagonu i federalnoj vladi. Zračne snage i Pentagonova Agencija za napredne osbrambene istraživačke projekte, ili DARPA, bili su među prvim i najvažnijim podržavaocima kompanije. Ugovori iz programa DARPA Falcon 2005. i NASA-inog programa Commercial Orbital Transportation Services 2006. pomogli su kompaniji da proizvede svoju profitabilnu svemirsku letjelicu Dragon i raketu Falcon 9. Sam Musk primijetio je važnost NASA-inih ugovora za opstanak kompanije. Sav taj vladin novac pomogao je SpaceXu da napreduje brže od drugih privatnih kompanije na tržištu koje se bave lansiranjem satelita. A SpaceX se pojavio kao glavni igrač u gotovo svim područjima gdje vojska koristi svemir.
Do koje mjere se Pentagon oslanja na Muska? Od lansiranja satelita za slike do izgradnje satelita za praćenje projektila i, naravno, satelitske komunikacije putem Starlinka, SpaceX je glavni igrač u najvažnijim vojnim pothvatima vezanim uz svemir.
Prošle sedmice Musk je zaprijetio da će Pentagonu naplatiti Starlinkove usluge u Ukrajini koje je SpaceX pružao besplatno. Iako je kasnije odustao od prijetnje. Zamjenica službenice Pentagona za odnose s medijima Sabrina Singh rekla je: “Ne postoji samo SpaceX, postoje i drugi subjekti s kojima svakako možemo biti partneri kada je u pitanju pružanje Ukrajini onoga što joj je potrebno na bojnom polju.” Ali Singh nije željela imenovati druge opcije za SpaceX, što govori mnogo o trenutnom stanju pristupa svemiru. Pentagon se trenutno ne oslanja previše na Starlink; Ukrajina da. Ali stići u svemir bez SpaceX-a je kao imati Beatlese bez Johna: nije dobra pogodba.
Satelitske komunikacije koje osigurava Muskova kompanija igraju važnu ulogu u borbi protiv ruskih invazijskih snaga u Ukrajini. Od Donjecka do Frankfurta, Starlink Ukrajini omogućuje brzu upotrebu obavještajnih podataka kako bi nadmudrili ruske snage i povezuje Ukrajince sa dobavljačima oružja kako bi brzo vratili oštećeno oružje i donijeli zamjenu.
Korisnost Starlinka na bojnom polju dala je Musku određenu količinu uticaja na narod Ukrajine. Kako je Rusija pojačala zveckanje nuklearnim oružjem, Musk ga je odlučio iskoristiti (i to u vrijeme kada je takođe od Pentagona tražio novac za nastavak usluga Starlinka). Prije nekoliko tjedana, Musk je ležerno na Twitteru izbacio ideju da bi Ukrajina jednostavno trebala prepustiti ukradeni poluotok Krim Rusiji.
Ukrajinci i drugi pokušali su podsjetiti Muska da je Krim nezakonito oduzet Ukrajini, te da Moskva nastavlja progoniti Tatare na poluotoku i koristiti ga kao središte za ubacivanje trupa u Ukrajinu i širenje svog dosega do Crnog mora. Ukrajinci su s pravom bili uznemireni što je Musk govorio za njih i njihove interese. Zapadni stručnjaci za Rusiju, kao što je Fiona Hill, bivša zvaničnica američke obavještajne službe koja je sada viša saradnica na Institutu Brookings, optužili su Muska za “pranje” ruskih poruka na Twitteru. Musk je odgovorio retvitanjem mišljenje autora rizičnog kapitala koji je postao podcaster Davida Sacksa, upozoravajući da “neokonzervativci i probuđena ljevica” vode Sjedinjene Države prema nuklearnom ratu.
Zahvaljajuću ekstremnoj aroganciji američkog tehnološkog preduzetnika, on je nametnuo svoje mišljenje umjesto demokratski izabranih predsjednika i zvaničnika širom zapadnog svijeta, međunarodnih institucija poput NATO-a, stotina diplomata, stručnjaka za vanjske poslove, novinara, zagovornika slobode i, naravno, Ukrajinaca. Zato upravo ono što Muska čini tako uspješnim tehnološkim poduzetnikom čini ga i opasnim.
Postoji razlog zašto se birokratija Ministarstva odbrane kreće istim tempom i zašto je strukturalno nesklona riziku. Vodstvo Pentagona odgovorno je Kongresu i javnosti. Dok donositelji odluka u Pentagonu mogu i moraju stvoriti novi odnos s rizikom i ukloniti nestalne prepreke, oni su još uvijek u konačnici dužni istim mehanizmima vlade i javnog nadzora koji omogućuju demokraciju.
Privatni SpaceX, s druge strane, funkcioniše poput startupa – i poput “strukturisane monarhije”, kako je opisano u knjizi Zero to One , koja je svojevrsno makijavelističko objašnjenje startupa od strane rizičnog kapitalista i protivnika demokratije Petera Thiel. Musk se sve ugodnije snalazi u ulozi supermoćnog autoritarca. Uznemiravao je zviždače Tesle zbog iznošenja povjerljivih informacija u medije i poznat je kao nepovjerljiv prema medijima. Ali Muskova vrsta arogancije prelazi iz neugodne u opasnu kada je povezana sa stvarnim ishodima na bojnom polju.
Prošle sedmice, Ian Bremmer, predsjednik Eurasia Group, rekao je da mu je Musk otkrio da on lično blokira Ukrajince da koriste Starlink na Krimu, te da je tehnički izvršni direktor preuzeo na sebe da razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o ratu prije nego što je iznio svoj “mirovni plan”. Musk je to demantovao.
Muskov autoritarni način razmišljanja mogao bi doskočiti kompaniji za proizvodnju električnih automobila ili proizvođaču raketa. Ali autoritarizam primijenjen na ljudska bića, njihov osjećaj identiteta, doma, pravde i postojanja, suprotan je demokratiji. Ubrzo dolazimo do tačke u kojoj demokratija u Ukrajini — a potom, možda i na Tajvanu — zavisi od loše informisanog mišljenja i ličnih frustracija modernog tiranina. Prije nego što nastave dalje s Muskom ili njegovim kompanijama, američki vojni i obavještajni zvaničnici treba da preispitaju koliko se čvrsto žele osloniti na njega u zaštiti demokratije u Americi.