One ipak nisu u egzistencijalnoj krizi i primat atomske energije u toj zemlji nije ugrožen.
Već nedeljama se Francuska, kao i druge evropske zemlje, kuva na
temperaturama iznad 40 stepeni Celzijusa. U mnogim regionima vlada
nestašica pitke vode, tlo je isušeno, šume gore. Talas vreline veliki je
problem i za francuske nuklearke.
Otprilike petina od 56 reaktora morala bi u stvari da
obustavi rad ili da ga barem smanji na minimum – zato što su reke u koje
oni ispuštaju zagrejanu vodu koja se koristi za hlađenje reaktora,
jednostavno previše tople. To pravilo je, međutim, francuska vlada
suspendovala, barem do 11. septembra.
Ona je na to očigledno
bila prisiljena, između ostalog i zbog toga što već nekoliko meseci više
od polovine francuskih nuklearki ne radi – zbog planiranih i
neplaniranih radova na održavanju. Nuklearke su u Francuskoj u normalnim
okolnostima zaslužne za pokrivanje oko 70 odsto tamošnjih energetskih
potreba. To je rekord u svetu, a trenutni problemi ne bi trebalo da
dovedu u pitanje tu nacionalnu energetsku strategiju, iako ona kod
mnogih izaziva negodovanje.
Golfeš na jugozapadu Francuske je
jedna od nuklearki sa specijalnom dozvolom rada. Jedan od dva reaktora
trenutno je van pogona. Kao i u još jedanaest drugih francuskih
reaktora, i u Golfešu su pre nekoliko meseci otkrili koroziju i rupice
na cevima koje su važne za bezbednost reaktora.
Drugi reaktor
međutim radi – uprkos vrelom letu. “Jednostavno ne razumem kako može da
se održava pogon ako to ima katastrofalne posledice po ekosistem”, kaže
za Dojče vele Žan-Pjer Delfo, član ekološke organizacije FNE86.
Neravnoteža ekosistema
“Zbog vrućine trenutno ionako mnogo manje vode teče kroz reku Garonu,
manje nego u normalnim okolnostima. Golfeš vodu iz reke koristi za
hlađenje. Jedan deo ispari, to znači da u reci završi manje vode. A i ta
voda je šest stepeni toplija nego ranije. Tako se reka dodatno zagreva,
a to uništava mikroalge. One su hrana za neke male ribe, a male ribe su
hrana za veće ribe. Kompletan lanac ishrane ispada iz ravnoteže”, kaže
Delfo besno.
Taj 79-godišnjak je protivnik atomske energije već
50 godina. Učestvovao je na protestima protiv tog projekta još i pre
početka izgradnje Golfeša. “U toploj vodi razvija se više bakterija – i
onda mora da se koristi više hemikalija pre nego što tu vodu možete da
koriste kao vodu iz vodovoda. I mi onda pijemo te hemikalije”, dodaje
Delfo.
Energetski koncern EDF, koji je nadležan za sve francuske
atomske reaktore, odbio je da neko iz njihovog preduzeća govori za DW. U
pismu koje je poslala portparolka te kompanije navodi se da je trenutno
“vanredna situacija” i da dosadašnji uzorci na licu mesta, u blizini
reaktora, nisu pokazali nikakve štetne efekte po floru i faunu.
Trenutne komplikacije, čini se, neće biti uzrok nekakve egzistencijalne
krize francuskog nuklearnog sektora. Vlada namerava da uskoro u
potpunosti nacionalizuje EDF, odnosno planira izgradnju novih reaktora.
Nove nuklearke, nova pitanja
A to za Anu Kreti otvara nova pitanja. Ona je šefica Katedre za
klimatsku ekonomiju na pariskom Univerzitetu Dofen. “Neshvatljivo je
kako bi to sve tehnološki trebalo da funkcioniše, pre svega tako
kratkoročno”, kaže ona za DW. “Vlada se fokusira na takozvane modularne
reaktore, za koje do sada postoji četrdesetak tehnologija koje su sve
još uvek u pilot-fazi. Moglo bi da potraje još pet do deset godina dok
ne budemo imali model koji je spreman za plasman na tržište.”
Francuska planira puštanje u pogon i dodatnih EPR-reaktora novije
generacije, ali i kod njihove izgradnje postoje brojni problemi. Jedini
francuski EPR-reaktor nalazi se na severu, gradi se u Flamanvilu. On je,
prema navodima EDF-a, do sada koštao 13 milijardi evra. To je četiri
puta više nego što je planirano. Prema podacima nacionalne Kancelarije
za reviziju, troškovi su se u međuvremenu popeli na više od 19 milijardi
evra. Puštanje u pogon predviđeno je za iduću godinu, deset godina
nakon prvobitnog roka. I kod izgradnje EPR-ova u Velikoj Britaniji, Kini
i Finskoj, sudeći po izveštajima, ima komplikacija.
I svejedno,
francuska vlada je za nuklearni sektor rezervisala 150 milijardi evra –
za održavanje postojećih i izgradnju novih nuklearki. “U području
obnovljivih energija nema ni sličnog investicionog pomaka – iako vlada
radi na zakonu koji bi trebalo da ubrza realizaciju projekata u području
obnovljivih energija. A ta je tehnologija, inače, spremna za
implementaciju na tržištu i troškovi su proteklih godina znatno opali”,
dodaje Kreti. Francuska je jedina evropska zemlja koja nije ostvarila
ciljeve po pitanju obnovljivih izvora energije za 2020: bilo je
planirano da oni u energetskom miksu čine 23 odsto, a u stvarnosti čine
samo 19 procenata ukupno proizvedene energije.
Razlozi za nuklearke
Za takvu strategiju postoje razlozi, napominje Kristijan Egenhofer iz
briselskog trusta mozgova Centar za evropsku politiku (CEPS): “Francuska
u atomsku energiju investira u okviru takozvane strateške autonomije.
Potrebni su nam naučnici iz nuklearnog sektora, potrebni su nam
inženjeri kako bi održavali oko 100 nuklearki u EU. U suprotnom bismo te
poslove morali da prepustimo američkim, kineskim ili korejskim
specijalistima, a to bi predstavljalo bezbednosni problem”, objašnjava
taj stručnjak za DW. Cilj EU je strateška autonomija u sektoru odbrane,
ali i u energetskom sektoru, a to znači da Unija po tim pitanjima ne
želi da zavisi od drugih.
“Francuska, osim toga, ima problem sa
električnom mrežom. Oko Pariza je sve centralizovano, tamo se potroši
većina struje. Električna energija se transportuje u glavni grad, a onda
se struja iz Pariza šalje u druge delove zemlje”, kaže Egenhofer. “Za
obnovljive energije bi nam bila potrebna decentralizovana mreža, a njena
izgradnja može da potraje nekoliko godina.” No, i Egenhofer sumnja da
će Francuska uspeti da izgradi nove reaktore. On smatra da će i ta
zemlja na duži rok da pređe na obnovljive izvore energije.
DW