Malo je onih koji rado plaćaju porez. Ali mnogi birači ne vide problem u tome da se tzv. superbogataši dodatno oporezuju i plate svoj „pravedni dio“. Jedan od načina je povećanje poreza na dohodak. Postoji i opcija godišnjeg ili jednokratnog poreza na sve što netko posjeduje iznad određene granice.
Neke vlade žele oporezovati ekstremno bogatstvo kako bi smanjile poreze za srednju klasu ili ublažile društvenu nejednakost. Druge žele zakrpati proračunske rupe. Treći pak filozofski tvrde da pretjerano bogatstvo treba ograničiti, jer ono više ne doprinosi blagostanju tih pojedinaca.
Rasprava u Sjedinjenim Državama
Definicija bogatstva ovisi o promatraču. Ali općenito gledano, vrlo bogatima se smatraju privatne osobe s neto bogatstvom od najmanje 30 milijuna dolara (25,9 milijuna eura), dok superbogataši na raspolaganju imaju 300 milijuna dolara ili više.
U Sjedinjenim Američkim Državama Mitt Romney, bivši guverner savezne države Massachusetts, senator i predsjednički kandidat, vidi veliki problem u poreznim rupama koje se odnose na kapitalnu dobit. „Došli smo do točke na kojoj će svaka kombinacija rješenja za gospodarske probleme naše zemlje uključivati to da najbogatiji Amerikanci doprinesu više“, napisao je on u tekstu pod naslovom „Oporezujte bogate poput mene” u listu New York Times u prosincu 2025.
Zohran Mamdani, novi gradonačelnik New Yorka, predložio je povećanje gradske stope poreza na dohodak s 3,9 na 5,9 posto za prihode veće od milijun dolara godišnje. Početkom ožujka zakonodavci u saveznoj državi Washington usvojili su propise kojima se uvodi novi porez na osobni prihod veći od milijun dolara. Ta mjera čeka potpis guvernera. I drugi razmatraju slične mjere.
Ovi prijedlozi su važni zato što su Sjedinjene Američke Države najveće gospodarstvo na svijetu i imaju najveći broj milijunaša i milijardera, prema proračunima časopisa Forbes.
Ko se plaši poreza na bogatstvo?
„Oporezivanje superbogatih je pravedno, ekonomski efikasno i u nekim zemljama unapređuje druge važne ciljeve, kao što je jačanje demokracije”, rekao je Brian Galle, profesor na Pravnom fakultetu kalifornijskog Sveučilišta.
U mnogim zemljama superbogati kontroliraju toliki dio društvenih resursa da mogu utjecati na političke i gospodarske ishode, kaže Galle. I upozorava da to može dovesti do nezdrave politike i katastrofalnih ekonomskih posljedica.
Što ako bi se umjesto poreza na dobit zbrojila sva nečija imovina i zatim oporezovao taj iznos: porez na bogatstvo. Prema podacima Cristine Enache i Alexa Mengdena iz organizacije Tax Foundation, neprofitnog istraživačkog centra za poreznu politiku, od 1965. godine 13 zemalja članica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) uvelo je porez na neto bogatstvo. No do danas su ga u Europi zadržale samo Norveška, Španjolska i Švicarska.
Ukupno gledano, ti porezi donijeli su malo prihoda i izazvali administrativne probleme, kažu Enache i Mengden. Još jedan problem bili su pravni sporovi.
Tako je njemački Savezni ustavni sud presudio 1995. godine da porez na bogatstvo krši načelo jednakosti i proglasio ga je neustavnim. Kao rezultat toga, Njemačka je 1997. ukinula taj porez. Vrhovni sud Nizozemske presudio je 2021. da porez na bogatstvo u toj zemlji krši europske propise koji se odnose na prava na imovinu i zabranu diskriminacije.
Poreze na bogatstvo teško je izračunati
Kada je riječ o porezu na bogatstvo, veliki problem je utvrđivanje nečijeg ukupnog bogatstva. Gotovinu je lako izbrojati, ali što je sa svim onim kućama, automobilima, privatnim zrakoplovima i investicijama? A da se i ne spominju zbirke umjetnina ili sadržaj sefova u bankama. To postaje još teže i skuplje ako se mora raditi svake godine.
Porez na bogatstvo destimulira štednju i investiranje, što dugoročno šteti poduzetništvu, prema istraživanju organizacije Tax Foundation. Pored toga, porez na bogatstvo „mogao bi dovesti do odljeva kapitala i preseljenja bogatih pojedinaca u susjedne jurisdikcije”, rekli su Mengden i Enache. „Poslije povećanja poreza na bogatstvo u Norveškoj za 0,1 posto zemlja je zabilježila iseljavanje pojedinaca s velikim bogatstvom u države poput Švicarske i Ujedinjenog Kraljevstva.”
Brian Galle ne vjeruje da ultra bogati mogu jednostavno premjestiti svoje bogatstvo kako bi izbjegli plaćanje poreza. „Dobar pravni dizajn, na primjer, može znatno otežati bogatim investitorima izbjegavanje poreza”, rekao je Galle.
Može li Kalifornija postati primjer?
Kada je riječ o novom porezu na bogatstvo, Kalifornija možda pokazuje put s predloženim jednokratnim porezom od 5 posto za privatne osobe čije bogatstvo prelazi milijardu dolara. Hoće li on biti uveden, vidjet će se nakon planiranog referenduma i izbora u studenome.
U 2024. godini je snažan gospodarski rast tu saveznu državu učinio četvrtim najvećim gospodarstvom na svijetu, iza Sjedinjenih Američkih Država kao cjeline, Kine i Njemačke.
Pristaše kažu da će novi porez povećati proračunske prihode. Kritičari pak tvrde da će otjerati bogate koji će se preseliti u Teksas, Floridu ili Nevadu.
Guverner Gavin Newsom protivi se toj ideji, kao i čelnici velikih tvrtki i vjerojatno mnogi od oko 200 milijardera u toj američkoj saveznoj državi. Njihova najveća briga je to što porez uzima u obzir nelikvidno bogatstvo i nerealizirane dobiti. To znači da bi teorijski „papirni dobici“ na dionicama ili nekretninama bili oporezovani. Kritičari strahuju da bi to moglo prisiliti neke ljude na prodaju njihovih domova ili udjela u tvrtkama samo da bi platili porez.
Vlade imaju mnogo instrumenata kada je riječ o oporezivanju, ali oni moraju biti mudro korišteni ako je cilj pravedno oporezivanje.