Odgovor je jednostavan i staje u tri riječi: još posebniji status.
Velika Britanija želi temeljnu promenu socijalnih i ekonomskih pravila EU i sporazume kako bi članice imale više samostalnosti u odlučivanju nauštrb institucija u Briselu. U prevodu, mogućnost da britanska vlada zaobiće pravila EU kad god za to osjeti potrebu.
Britanci žele bolji i povlašćeniji položaj unutar Evropske unije čemu se protive uglavnom istočne članice EU čiji građani čine najveći procenat stranih radnika na Ostrvu. Ukoliko bi se britanski uslovi usvojili, veliki broj Poljaka, Čeha, Slovaka i ostalih stranaca koji rade u Britaniji mogli bi da se nađu u znatno težoj situaciji, pa čak i budu primorani da napuste Ostrvo i vrate se u svoje zemlje.
Naime, London želi da ograniči socijalna davanja pridošlicama iz drugih zemalja EU u prve četiri godine, uz obrazloženje da u tom periodu “nisu dovoljno korisni i ne doprinose britanskom društvu, te nemaju pravo da od istog izvlače korist”. Ovakva praksa je u suprotnosti sa svim zakonima EU.
Kameron želi da pokupi “kajmak” iz oba dijela: hoće najbolje iz EU, ali i da se ne odrekne dijela suverenosti poput ostalih članica, dakle – povlašćen status. Da ne pričamo o tome da iz Dauning strita kategorički odbijaju prijem migranata, čime se Britanija ne razlikuje od Orbanove Mađarske i ostalih netolerantnih i nekolegijalnih članica Unije.
U jednom briselskom magazinu osvanuo je vic koji oslikava debatu oko “Bregzita”.
„Šta zahtijevate da biste ostali u Evropskoj uniji?“ – pita predsjednik savjeta EU Donald Tusk britanskog premijera Dejvida Kamerona. Odgovor: „Pustite nas da se pravimo da nismo u EU“.
I to je zaista tako. Britanija je bila ta koja je, između ostalih, stvarala pravila EU i potpisala da će ih poštovati. EU nije natjerala Britaniju ni na šta. Jednostavno, Unija funkcioniše tako što svaka članica mora da se odrekne dijela svog suvereniteta u korist “zajedničke stvari”.
Ono na šta Britanci “zaboravljaju” je to da već imaju povlašćen status u EU. Nemaju evro, već su zadržali svoju funtu, a nisu ni u šengenskoj zoni.
“Britanci imaju popust na članarinu. Ako im to nije dovoljno, pustite ih, neka idu”, navodi “Dojče vele”.
Iako bi izlazak Britanije bio ogroman gubitak za EU, suludo je vjerovati da bi Britancima bilo bolje bez Brisela.
“Nekakav dogovor će se vjerovatno postići, ali u praksi neće značiti mnogo. Jedino će značiti Kameronu, kako bi kod kuće mogao da se šepuri i glumi pobjednika”, ističe “Dojče vele”.
Nakon čitave predstave o “Bregzitu”, očekuje se da će evropski zvaničnici početi da se bave pravim problemima kako što su migrantska kriza, ucjene iz Turske i ekonomski problemi.
Šta su o pregovorima rekli istaknuti evropski državnici
“Napravili smo određeni napredak ali veliki posao i dalje ostaje pred nama” – Donal Tusk, predsjednik Saveta Evrope.
“Jasno je da dogovor neće biti po volji mnogih, ali dobra volja je tu” – Angela Merkel, kancelar Njemačke.
“Nekoliko koraka napred što se tiče migracione krize, ali nekoliko unazad što se tiče Bregzita” – premijer Italije Mateo Renci.
“Svako će imati svoju dramu, a na kraju ćemo se dogovoriti”, predsjednica Litvanije Dalija Grubaskajte.
“Napravili smo određeni napredak, ali dogovora i dalje nema. Kao što sam rekao, dogovor je jedino moguć ukoliko se ispune potrebe Britanije”, Dejvid Kameron, premijer Britanije.