U Šaošanu, u centralnoj provinciji Hunan, nalazi se Memorijalni muzej posvećen Mao Cedungu, gdje je otkrivena momumentalna statua od čistog zlata sa njegovim likom uprkos nalogu novog kineskog predsjednika Sji Đinpinga da ovogodišnja manifestacija bude skromna.
Statua je visoka 83 centimetra, teška više od 50 kilograma, a njena izrada, u kojoj je učestvovalo 20 umjetnika, koštala je, navodno, 16 miliona dolara.
Statua prikazuje osnivača kineske države kako sjedi u stolici od trske.
Na hiljade ljudi iz svih krajeva Kine pristiže od prije dva dana u Maovo rodno mjesto.
“On je veliki vođa koji je žrtvovao svoje interese kako bismo mi bili slobodni”, kaže penzionisana učiteljica Fu Mengnan, poklanjajući se pred velikom Maovom bronzanom statuom, koja tu stoji godinama unazad.
Svoju poštu došao je da oda i Maov unuk Mao Sjinju, dok je primjetno odsustvo visokih zvaničnika u skladu s naredbom kineske vrhuške, prenosi AFP.
Maovo nasljeđe i danas izaziva različita osjećanja u Kini, čija je vladajuća partija iznijela stav da je Mao “bio 70 procenata u pravu, a 30 procenata je griješio”.
Analitičari smatraju da je Mao postao tačka slaganja za sve one koji su nezadovoljni rastućom nejednakošću i rasprostranjenom korupcijom što bi moglo da bude i izazov za kinesko vođstvo koje ne toleriše iznošenje drugačijeg mišljenja.
U prilog tome govori da je jedan poštovalac Maovog lika rekao po dolasku u Šaošan da su njemu i još četvorici ljudi zabranili da dođu i da su upozoreni da ne organizuju raspravu o pokojnom lideru.
“Vlada je glavnog govornika na skupu zatvorila u kuću”, rekao je muškarac koji se predstavio kao Liu.
Mnogi u Maovom rodnom mjestu smatraju da je njihova zemlja krenula u pogrešnom smjeru od njegove smrti 1976. godine i vjeruju da je rješenje problema u primjeni Maove filozofije.
Za zvaničnike Memorijalnog centra, Mao je ostao veliki revolucionarni lider i ne povezuju ga sa njegovim političkim idejama, poput takozvanog Velikog skoka naprijed, koja je predviđala masovnu industrijalizaciju zemlje, a umjesto uspješne primjene, donijela je katastrofu mnogima.
Za istoričare na Zapadu, taj projekat je kriv za smrt više od 40 miliona ljudi, usljed nezapamćenog izgladnjivanja i nasilja.