Najvažnija vijest objavljena u petak glede američko-izraelskog napada na Iran priznanje je Pentagona da bi njihove snage bile odgovorne za napad na školu za djevojčice prvog dana napada.
Istraga još nije završena, rekli su Reutersu, ali Le Monde je objavio da je analizirao slike i videozapise koji potvrđuju napad na školu.
Pariški dnevni list navodi da se nekoliko stotina metara od škole nalazi kompleks koji pripada Korpusu islamske revolucionarne garde (IRGC). Popis koji se širi internetom govori o 57 žrtava. “Ako bi se potvrdila uloga SAD-a, napad bi se svrstao među najgore slučajeve civilnih žrtava u desetljećima američkih sukoba na Bliskom istoku”, piše Reuters.
Epski gnjev postaje epska konfuzija
Prateći vijesti o američko-izraelskom napadu na Iran, naišao sam na interesantne naslove koji govore mnogo o operaciji. Gideon Rachman, komentator The Financial Timesa, potpisuje tekst naslovljen ‘Iranski rat riskira prerasti u borbu istrajnosti‘.
Naslov koji zrcali temeljni cilj Islamske Republike: izdržati američko-izraelske napade dok napadači ne shvate da neće ostvariti planirano ili se pokrene Trumpov poremećaj strateškog deficita pažnje. To korespondira s naslovom analize analitičke tvrtke Stratfor: ‘Rat s Iranom trajat će koliko i politička odlučnost SAD-a‘.
Uvlačenje što više zemalja Zaljeva, ali i regije, u sukob taktički je potez Teherana kako bi njihov pritisak na SAD utjecao na prekid napada. Procjena koja zanemaruje realnost, najveći utjecaj na američku političku odlučnost posjeduje Izrael, koji ne kani prekinuti rat dok ne ostvari bjelodane ciljeve: ukloniti egzistencijalnu prijetnju Islamske Republike. U napadima je poginuo bivši iranski predsjednik Mahmud Ahmadinejad, koji je prvi otvoreno rekao da bi Izrael trebalo zbrisati s lica zemlje.
Proturječni Trump i Hegseth
Trump i američki ministar rata Pete Hegseth opet su iznijeli niz informacija koje su u proturječju s ranijima, pa sada predsjednik tvrdi da kopnena intervencija ne dolazi u obzir, a trajanje operacije i dalje je nedefinirano. To sažima naslov časopisa Foreign Policy: ‘Operacija epska konfuzija‘ (službeno američko ime je Epski gnjev).
Konfuziji pridonosi Trumpova izjava u intervjuu za Reuters u četvrtak da se ne brine zbog viših cijena goriva na crpkama u SAD-u, zbog čega se gube izbori u toj zemlji koju definira ‘društvo pogonjeno automobilima‘.
– Cijene će vrlo brzo pasti kad ovo prođe, a ako porastu, porastu, ali ovo je daleko važnije od toga da cijene benzina porastu malo, rekao je Trump agenciji.
Ali zato američka administracija pokazuje razumijevanje za zemlje koje su ovisne o nafti iz Zaljeva, pa odobrava izuzeće koje Indiji omogućava kupnju ruske nafte. Trump je tvrdio da New Delhi kupovinom ruske nafte financira ratni stroj Moskve i zato je Indiji podigao carine na 50 posto.
Potom je najmnogoljudnija zemlja svijeta odlučila prekinuti kupovinu pa su i carine pale, a onda su još pale i na Vrhovnom sudu SAD-a. Ministar financija Scott Bessent rekao je da će 30-dnevno izuzeće omogućiti nastavak protoka nafte na globalnom tržištu i ‘ublažiti pritisak uzrokovan iranskim pokušajem da globalnu energiju učini taocem‘.
Kina koristi poziciju strane neuključene u sukob i s Iranom pregovara o sigurnom prolazu njezinih brodova s naftom i ukapljenim prirodnim plinom (LNG) kroz Hormuški tjesnac. Trump je bio tih glede sankcija Kini zbog kupovine ruske i iranske nafte, a Bessent je rekao, kako ekskluzivno prenosi The Wall Street Journal, da razmatra, na sastanku s kineskom stranom koju će voditi vicepremijer He Lifeng, sredinom ožujka u Parizu, pripremajući predsjednikov posjet SAD-u, ponuditi Pekingu kupovinu više američke, a manje nafte američkih rivala na tržištu, Rusije i Irana.
Kineski glavni protuargument bit će cijena, jer rusku i iransku naftu kupuju po velikom popustu, što u slučaju američke nije moguće jer je riječ o privatnim kompanijama, ali otvara se mogućnost da Trump prihvati zahtjev Pekinga smajnjena podrške Tajvanu, što bi smanjilo protivljenje javnosti na otoku prisajedinjenju s maticom.
Kina, nakon što je predsjednik Xi Jinping posmjenjivao vojni vrh u stilu Staljina neposredno prije nacističke invazije, neće biti sposobna od 2027. godine izvesti invaziju na otok službenog imena Republika Kina na Tajvanu.