Kongres kineskog partijskog vrha održava se jednom u pet godina, ali
okolnosti čine ovaj dvadeseti najznačajnijim u dugo vremena.
Naime, predsjednik Narodne Republike Kine i glavni tajnik vladajuće
Komunističke partije Kine Xi Jinping tražit će treći petogodišnji mandat
na čelu partije i države. Ako ga dobije, bit će prvi takav predsjednik
Kine u povijesti. Usporedbe radi, notorni Mao Zedong ostao je na čelu partije čak 33 godine, ali na čelu države bio je samo jedan mandat, od 1954. do 1959.
Štoviše, dobivanje trećeg uzastopnog mandata na čelu države bilo je
ustavom zabranjeno do 2018., kad se Xi pobrinuo da se to rijetko
ograničenje vlasti u ovoj državi ukine. Zanimljivo, ograničenje je uveo
Deng Xiaoping, koji je vladao zemljom od 1982. do 1987., kako bi
spriječio da neki idući vladar koncentrira preveliku moć u vlastitim
rukama, kao što je to napravio Mao.
2300 delegata, Centralni komitet, Politbiro, Stalni odbor…
Gotovo 2300 delegata iz svih pokrajina ove goleme zemlje okupit će se
u Velikoj dvorani naroda na pekinškom Trgu Tiananmen, onom istom na
kojem je 1989. izvršen pokolj nad prodemokratskim prosvjednicima.
Delegati su pažljivo odabrani tako da uključuju ljude iz svih
društvenih slojeva, širokog spektra profesija i svake kineske etničke
skupine, kako bi odluke kongresa imale što veći legitimitet u ovoj
jednopartijskoj i duboko autoritarnoj državi.
Oni će izabrati 200 članova Centralnog komiteta stranke uz 180
rezervnih članova. Oni će zatim na plenumu birati 25 članova Politbiroa,
od čega njih sedam do devet ulazi u moćni Stalni odbor Politbiroa,
najviše tijelo vlasti u zemlji. Na kraju će izabrati samog glavnog
tajnika partije koji sjedi na vrhu partijske piramide.
Na kongresu se neće ehički birati sam predsjednik države. Ali ako Xi
ostane glavni tajnik, bit će potvrđen za predsjednika države na još
jedan mandat na godišnjem sastanku kineskog Nacionalnog narodnog
kongresa u ožujku.
Xi će na početku kongresa održati govor sličan govoru o stanju unije u
SAD-u u kojem će izložiti ocjene partijskog vodstva o proteklom mandatu
i artikulirati političke prioritete za budućnost.
Izvjesni treći mandat za Xija
Analitičari se uglavnom slažu da treći mandat za Xija uopće nije
upitan. Nema suparnika koji bi ga mogao izazvati naprosto zato što ih je
efikasno uklonio iz partijskog i državnog vrha ubrzo nakon što je došao
na vlast prije deset godina, često pod paravanom borbe protiv
korupcije.
Na prošlom kongresu 2017. nije imenovao nijednog potencijalnog
nasljednika u Stalni odbor, a sebi je osigurao istovremeni ostanak na
vrhu partije i države. Usto već godinama pažljivo uzgaja vlastiti kult
ličnosti, dok partijski cenzori strogo kontroliraju sadržaj na
društvenim mrežama kako bi se sve kritike i izrazi nezadovoljstva zatrli
u začetku. Jasno je zašto se već tada spekuliralo da Xi želi ostati doživotno na vlasti.
Na tom je kongresu partija prihvatila i uključivanje njegove
političke teorije nazvane “misli Xi Jinpinga o socijalizmu s kineskim
karakteristikama za novo doba” u partijsku povelju. Radi se o
svojevrsnoj nadopuni, odnosno ažuriranoj inačici istoimene teorije Deng
Xiaopinga. Time je Xi uvršten u istu kategoriju “ključnih vođa”, uz Maoa
koji je utemeljio komunističku Kinu nakon Drugog svjetskog rata i Denga
koji je zemlju modernizirao i otvorio svijetu, uz pomoć SAD-a.
Kongres Komunističke partije Kine formalno je njeno najviše
rukovodeće tijelo, baš kao što je to bio Vrhovni sovjet u Sovjetskom
Savezu. U praksi je pak, kako piše američki NPR, naprosto mehanizam za udaranje pečata na unaprijed dogovorene odluke i podjele funkcija.
Za komentar o značaju i očekivanjima za nadolazeći kongres obratili
smo se Zvonimiru Stopiću i Ivici Bakoti, profesorima s Capital Normal
sveučilišta i suradnicima Zagrebačke škole ekonomije i managementa.
Stopić i Bakota: Neprovjerena nagađanja o političkim preslagivanjima
“Ovogodišnji kongres Komunističke partije Kine (KPK), s obzirom na
globalne okolnosti u kojima su se isprepleli višegodišnji trgovinski rat
Sjedinjenih Država i Kine, epidemija covida-19, rat u Ukrajini te novo
podizanje tenzija oko Tajvana, svakako je jedan od iščekivanih svjetskih
događanja.”
“U prvome redu, najveću pažnju zauzelo je pitanje daljnje političke
sudbine kineskog predsjednika Xi Jinpinga, tj. hoće li nastaviti
obnašati tri najviše državne i partijske funkcije (ovim redom): glavnog
tajnika partije, predsjednika središnje vojne komisije i predsjednika NR
Kine. Ako ne sve tri, koje će zadržati i što bi to potencijalno moglo
značiti za političku budućnost Kine?”
“Do sada je bilo više neprovjerenih nagađanja o političkim
preslagivanjima koja bi se trebala najaviti na kongresu. Početkom rujna
su iz Kine stizale spekulacije, potaknute glasinama koje su navodno
stizale sa zatvorenog pripremnog sastanka u Beidaiheu, da će Li Keqiang,
sadašnji premijer, postati glavnim tajnikom, a da će Xi, poput Deng
Xiaopinga nekad, zadržati poziciju predsjednika središnje vojne komisije
te možebitno nastaviti imati neformalnu ulogu vrhovnog vođe Kine.”
“Zadnjih dana također se spekulira da će neke druge ličnosti iz
sadašnjeg Politbiroa zamijeniti Li Keqianga kao premijera, a da je
Xijeva pozicija unutar partije dovoljno čvrsta da bez kompromisa s
vladajućim frakcijama zadrži tri najvažnije funkcije. Bilo je čak i
nagađanja, poput one od pred mjesec dana koja se proširila internetom
van Kine da je dogovoreno zbacivanje Xija.”
“Sve ovo samo ukazuje na to koliko zapravo bez oslanjanja na
nagađanja i teoriju igara jako malo možemo pretpostaviti, a još manje
znati o tome što se zaista posljednjih mjeseci unutar najvišeg kineskog
rukovodstva zbiva. Tako da, najbolje je pričekati i vidjeti”, ističu
Stopić i Bakota.
I zaista, kako je krajem rujna pisao britanski Guardian,
nedavna čistka i zatvaranje visokih dužnosnika (službeno, opet, pod
optužbom za korupciju) izazvali su grozničave spekulacije o mogućem
vojnom udaru u Pekingu. U jednom trenutku na društvenim mrežama čak se
proširila bizarna glasina da je Xi u kućnom pritvoru, no to je brzo
opovrgnuto.
Budućnost politike nultog covida
Mnogi se nadaju da će Xi na kongresu dati do znanja koliko bi se još
dugo mogla nastaviti politika “nultog covida”, odnosno strogih lockdowna
na prvi znak širenja zaraze u nekom gradu i jednako strogih graničnih
kontrola. Dok je ostatak svijeta odavno odustao od takve strategije,
Peking je se i dalje drži i periodično zatvara desetke ili stotine
milijuna ljudi u kuće ne bi li zaustavio širenje koronavirusa, kao što
je ponovo napravio prošlog mjeseca.
I Stopić i Bakota naglašavaju ovaj aspekt: “Veliko se pitanje veže i
uz kinesku nultu stopu tolerancije na covid-19, a koja je u ionako
nezgodno vrijeme zaoštravanja odnosa sa Sjedinjenim Državama (Trumpovom
administracijom) dovela do veće izolacije Kine od svijeta. Naime, iako
je Kina uspješna u obuzdavanju covida, mjere koje su sprovedene na mnogo
razina otežavaju održavanje gospodarskih i trgovačkih kanala sa
svijetom, što dugoročno stvara ogromnu štetu.”
“Kinesko čelništvo je toga svjesno, ali pokušava iznaći rješenje kako
bi se uskladila čvrsta politika nulte tolerancije iznutra sa zahtjevima
i nužnostima koji dolaze izvana. S obzirom na to da se ostatak svijeta
po pitanju covida već poprilično vratio u koliku-toliku normalu,
‘loptica’ u ovom pogledu je svakako na njima”, zaključuju Bakota i
Stopić.
“Kina ne želi da ju se smješta u isti ‘lonac’ s Rusijom”
“Rat u Ukrajini stvorio je mnogo problema za Kinu. Treba imati na umu
kako je Kina najveći zagovaratelj multilateralizma, globalizacije i
održavanja mira, što sve vidi kao nužnu pretpostavku daljnjeg kineskog i
globalnog. Trenutačne okolnosti ovaj koncept uvelike ugrožavaju.”
“Kina ne želi biti isključena iz aktivnog suodnosa s Europom i
Sjedinjenim Državama, ne želi da se trgovina smanjuje, a opskrbni lanci
prekidaju, najmanje želi da biva promatrana kao zagovornica ratnog
zaoštravanja i protivnica mira.” S druge pak strane, Kina ne želi da ju
se smješta u isti ‘lonac’ s Rusijom te želi da se njeni potezi i odluke
gledaju iz perspektive ukupnog konteksta kineskih vanjskopolitičkih
okolnosti, a koji Kinu smještaju u jedinstvenu ‘van-blokovsku’ globalnu
poziciju.”
“Njeni odnosi s Rusijom, koji povijesno gledajući uključuju iznimno
pozitivne, ali i strahovito negativne epizode, a od kojih se zbog
vlastitih sigurnosnih i ekonomskih razloga ne može jednostavno odvojiti,
veliki su izazov za kinesku diplomaciju”, navode Stipić i Bakota.
Pitanje grupe Kina+17 bitno i za nas
“Za nas i jugoistok Europe će biti zanimljivo vidjeti kakva rješenja
će ovaj kongres, i sve što iz njega naknadno proizađe, naći za politički
mehanizam koji se donedavno zvao Kina+17 te koji se nakon istupanja
Litve, Estonije i Latvije prošle i ove godine suočio s mnogim novim
izazovima.”
“Međutim, ipak možda najzanimljivije će ipak biti vidjeti koja će
rješenja KPK ponuditi po pitanju unutrašnjeg razvoja Kine. U prvome redu
bit će zanimljivo pratiti strategiju vezanu uz daljnji razvoj
energetskog sektora te tehnološkog razvoja, a koji će za cilj imati
postizanje veće razine samodostatnosti.”
“Nadalje, bit će zanimljivo vidjeti kako će sve promjene koje su se
zbile od posljednjeg kongresa do danas utjecati na ‘produbljivanje’
započetih reformi i usklađivanje dosadašnjih smjernica razvoja kineskog
društva”, smatraju Bakota i Stopić.