Nakon još jednog jezivog masakra u američkoj školi, što je postao
apsurdno uobičajen fenomen u toj zemlji uslijedile su jednako uobičajene
reakcije.
apsurdno uobičajen fenomen u toj zemlji uslijedile su jednako uobičajene
reakcije.
Dok lijevo-liberalni dio Amerike izražava nevjericu da je u
njihovoj zemlji oružje i dalje, unatoč gotovo svakodnevnim tragedijama, i
dalje dostupno, sveprisutno i van kontrole, konzervativni Amerikanci
odgovaraju da stroža regulacija ili zabrana oružja ne bi ništa riješila
jer će se zločinci uvijek domoći oružja, a zaustaviti ih mogu jedino
“dobri momci s oružjem”, kako vole reći.
njihovoj zemlji oružje i dalje, unatoč gotovo svakodnevnim tragedijama, i
dalje dostupno, sveprisutno i van kontrole, konzervativni Amerikanci
odgovaraju da stroža regulacija ili zabrana oružja ne bi ništa riješila
jer će se zločinci uvijek domoći oružja, a zaustaviti ih mogu jedino
“dobri momci s oružjem”, kako vole reći.
Prije 20 godina, u školi u Škotskoj ubijeno je 16 djece i učiteljica
No primjeri drugih zemalja ostavljaju malo prostora za sumnju oko
toga koji tabor je u pravu, a koji obmanjuje sebe i druge iz ideoloških
motiva. To potvrđuje i činjenica koja je, u obliku memea, počela kružiti
društvenim mrežama nakon masakra u Parklandu na Floridi.
toga koji tabor je u pravu, a koji obmanjuje sebe i druge iz ideoloških
motiva. To potvrđuje i činjenica koja je, u obliku memea, počela kružiti
društvenim mrežama nakon masakra u Parklandu na Floridi.
U njemu se navodi sljedeće: “Prije 20 godina, muškarac je ušetao u
Osnovnu školu Dunblane i ubio 16 djece i njihovu učiteljicu. Uskoro
nakon toga, UK je zabranio vlasništvo svih pištolja. Otada nije bilo
školskih ubojstava u UK-u.”
Osnovnu školu Dunblane i ubio 16 djece i njihovu učiteljicu. Uskoro
nakon toga, UK je zabranio vlasništvo svih pištolja. Otada nije bilo
školskih ubojstava u UK-u.”
Ovo britansko rješenje čini se vrlo uvjerljivo, posebno u usporedbi
s američkim modelom koji se uglavnom svodi na simbolične “misli i
molitve”, poput onih koje je uputio Trump, razbjesnivši barem jednu
učenicu koja je preživjela krvavi pohod Nikolasa Cruza. No je li ova
priča istinita?
s američkim modelom koji se uglavnom svodi na simbolične “misli i
molitve”, poput onih koje je uputio Trump, razbjesnivši barem jednu
učenicu koja je preživjela krvavi pohod Nikolasa Cruza. No je li ova
priča istinita?
Snopes, stranica za fact-checking glasina i teorija zavjera koje
kruže internetom, provjerila je i ovu i odgovor je nedvosmislen – da,
priča o tome kao je Velika Britanija okončala masovna ubojstva u školama
točna je. Muškarac po imenu Thomas Hamilton zaista je ušao u školu u
Dunblaneu u Škotskoj 13. ožujka 1996. s dva pištolja u rukama, kakvi su
tada bili legalno dostupni, i počeo nasumično pucati po djeci i
učiteljima. Nakon što je ubio 16 učenika i učiteljicu, stavio je pištolj
sebi u usta i oduzeo i sebi život.
kruže internetom, provjerila je i ovu i odgovor je nedvosmislen – da,
priča o tome kao je Velika Britanija okončala masovna ubojstva u školama
točna je. Muškarac po imenu Thomas Hamilton zaista je ušao u školu u
Dunblaneu u Škotskoj 13. ožujka 1996. s dva pištolja u rukama, kakvi su
tada bili legalno dostupni, i počeo nasumično pucati po djeci i
učiteljima. Nakon što je ubio 16 učenika i učiteljicu, stavio je pištolj
sebi u usta i oduzeo i sebi život.
Nakon jednog pokolja zabranili mitraljeze i puške, nakon drugog i pištolje
Možda bi Hamilton svoj pokolj izvršio s poluautomatskom puškom, kao
što su to učinili Cruz i brojni drugi masovni ubojice iz Amerike, da
takvo oružje nije zabranjeno u UK-u još 1988., uključujući i pumperice,
sačmarice, oružje s eksplozivnim streljivom i slično. I ta je zabrana
uvedena nakon sličnog masakra, onog u Hungerfordu, u kojem je ubijeno 16
ljudi.
što su to učinili Cruz i brojni drugi masovni ubojice iz Amerike, da
takvo oružje nije zabranjeno u UK-u još 1988., uključujući i pumperice,
sačmarice, oružje s eksplozivnim streljivom i slično. I ta je zabrana
uvedena nakon sličnog masakra, onog u Hungerfordu, u kojem je ubijeno 16
ljudi.
Nakon masakra u Dunblaneu, Lord Cullen je zadužen za provođenje
istrage koja je rezultirala zaključkom o potrebi zabrane pištolja. Vlada
je to promptno i učinila dopunom zakona o vatrenom oružju 1997. Do
2000. Britanci su predali 162.198 pištolja vlastima.
istrage koja je rezultirala zaključkom o potrebi zabrane pištolja. Vlada
je to promptno i učinila dopunom zakona o vatrenom oružju 1997. Do
2000. Britanci su predali 162.198 pištolja vlastima.
A masakr u Dunblaneu zaista je bio zadnji takav u školi, iako je
zaista još jedno masovno ubojstvo uslijedilo izvan škole – ono 2010. u
Cumbriji, kad je Derrick Bird ubio 12 ljudi i ozlijedio još 11 prije
nego se ubio.
zaista još jedno masovno ubojstvo uslijedilo izvan škole – ono 2010. u
Cumbriji, kad je Derrick Bird ubio 12 ljudi i ozlijedio još 11 prije
nego se ubio.
Valja napomenuti da Velika Britanija nije jedini ovakav primjer iz
kojeg bi SAD mogao nešto naučiti. Ni Australija nije imala masovno
ubojstvo od iste godine, 1996., nakon što je muškarac ubio 35 ljudi
poluautomatskim oružjem u popularnom turističkom odredištu Port Arthur
na Tasmaniji. Samo nekoliko tjedana nakon toga, Australija je počela sa
zabranom takvog oružja.
kojeg bi SAD mogao nešto naučiti. Ni Australija nije imala masovno
ubojstvo od iste godine, 1996., nakon što je muškarac ubio 35 ljudi
poluautomatskim oružjem u popularnom turističkom odredištu Port Arthur
na Tasmaniji. Samo nekoliko tjedana nakon toga, Australija je počela sa
zabranom takvog oružja.
Ni Australija nije imala nijednu masovnu pucnjavu od zabrane poluautomatskog oružja
Rezultati istraživanja objavljenog 2016. na Sveučilištu u Sydneyju
pokazuju da zemlja otada nije imala nijednu masovnu pucnjavu sa smrtnim
ishodom, dok ih je u jednako dugom razdoblju, od 1979. do 1996., imala
čak 13, prenosi USA Today.
pokazuju da zemlja otada nije imala nijednu masovnu pucnjavu sa smrtnim
ishodom, dok ih je u jednako dugom razdoblju, od 1979. do 1996., imala
čak 13, prenosi USA Today.
Zanimljiv je i primjer Švicarske, kojeg konzervativci i zagovornici
apsolutnog prava na posjedovanje oružje često spominju kao dokaz da
visoka količina oružja po glavi stanovnika ne povlači za sobom i visoku
stopu nasilja vatrenim oružjem. Kako piše Washington Post, Švicarska ima
treći najveći broj komada vatrenog oružja po glavi stanovnika 45.7 na
sto stanovnika, iza Jemena s 54.8 i neprikosnovenog SAD-a s 88.8 komada
na sto stanovnika.
apsolutnog prava na posjedovanje oružje često spominju kao dokaz da
visoka količina oružja po glavi stanovnika ne povlači za sobom i visoku
stopu nasilja vatrenim oružjem. Kako piše Washington Post, Švicarska ima
treći najveći broj komada vatrenog oružja po glavi stanovnika 45.7 na
sto stanovnika, iza Jemena s 54.8 i neprikosnovenog SAD-a s 88.8 komada
na sto stanovnika.
Švicarska nije isto što i Amerika
U isto vrijeme, Švicarska nikad nije imala masovnu pucnjavu u školi
poput onih u SAD-u. Međutim, za to bi mogle biti zaslužne neke ključne
razlike u odnosu na Ameriku. Za razliku od Amerikanaca, Švicarci
dobivaju svoje oružje od države pri obveznom vojnom roku, gdje se uče
odgovorno ga koristiti. Mogu ga zadržati nakon što odsluže vojni rok kao
pričuvni “građani vojnici” uz obaveznu godišnju obuku. Još važnije, ako
žele kupiti oružje, moraju proći temeljitu provjeru koja traje
tjednima, čega u SAD-u jednostavno nema.
poput onih u SAD-u. Međutim, za to bi mogle biti zaslužne neke ključne
razlike u odnosu na Ameriku. Za razliku od Amerikanaca, Švicarci
dobivaju svoje oružje od države pri obveznom vojnom roku, gdje se uče
odgovorno ga koristiti. Mogu ga zadržati nakon što odsluže vojni rok kao
pričuvni “građani vojnici” uz obaveznu godišnju obuku. Još važnije, ako
žele kupiti oružje, moraju proći temeljitu provjeru koja traje
tjednima, čega u SAD-u jednostavno nema.
Osim toga, švicarske vlasti imaju popis sumnjivih pojedinaca koji
se smatraju potencijalnim ubojicama. Njima je ne samo zabranjeno
kupovati oružje, već moraju predati sve koje eventualno već imaju. Opet,
nikakva slična regulativa ne postoji u SAD-u, gdje ljudima s ozbiljnim
mentalnim problemima očito nije problem legalno nabaviti oružje
prikladnije za rat nego za samoobranu.
se smatraju potencijalnim ubojicama. Njima je ne samo zabranjeno
kupovati oružje, već moraju predati sve koje eventualno već imaju. Opet,
nikakva slična regulativa ne postoji u SAD-u, gdje ljudima s ozbiljnim
mentalnim problemima očito nije problem legalno nabaviti oružje
prikladnije za rat nego za samoobranu.