Prvi put u istoriji Japana u glasanje se uključuju
tinejdžeri.
Izbori za polovinu od 242 poslanička mjesta u Gornjem domu
parlamenta održavaju se u Japanu. Važnost ovih izbora leži u tome što bi ubedljiva
pobeda vladajuće koalicije mogla da otvori put za promjenu ustava, koji je
donet 1947. godine pod paskom Sjedinjenih Američkih Država za vrijeme
posljeratne okupacije Japana i koji, uprkos tome što je bio nametnut, u
trenutnoj formi uživa veliku podršku u japanskom narodu jer sadrži antiratne
odredbe, garantuje građanske slobode i ravnopravni položaj žena u društvu.
Vladajuća koalicija Liberalno-demokratske partije i stranke
Komeito, koja posjeduje većinu u oba doma parlamenta, pokušaće da učvrsti svoju
vlast novom pobjedom. Njoj je naročito stalo do toga da u Gornjem domu ostvari
dvotrećinsku većinu, što bi joj otvorilo put za reviziju ustava koju već dugo
godina priželjkuje.
Izbori – borba oko Ustava
Vladajuća koalicija, naime, smatra da rast kineske vojne
moći i njena projekcija na Istočno kinesko more ugrožavaju bezbednost japanske
države i da je za suzbijanje te pretnje neophodno jačanje vojno-političkog
saveza sa SAD.
Preduslov za to je izmjena japanskog ustava, jer on navodi
da se narod i država odriču upotrebe sile u rješavanju međunarodnih konflikata,
zbog čega je do sada vojni savez SAD i Japana bio asimetričan – Vašington se
obavezivao da, daleko od svojih granica, brani Japan u slučaju da on bude
napadnut od neke treće države, ali Tokio nije mogao da obeća podršku američkim
snagama u slučaju da one budu napadnute van japanske teritorije.
Japanska vlada na čelu sa liderom Liberalno-demokratske
partije premijerom Šinzo Abeom već je kroz parlament progurala nekoliko novih
zakona koji djelimično omogućavaju angažovanje japanskih vojnika van svoje
teritorije i čvršću kolektivnu odbranu sa SAD, ali opozicija, pa i mnogi
neutralni pravnici i politički komentatori u Japanu sumnjaju u njihovu
ustavnost, zbog čega revizija ustava ostaje prioritet za LDP.
Čelnici LDP-a su, zbog negodovanja značajnog dela javnosti,
u toku predizborne kampanje više puta izjavili da nije sazrela situacija za
izmenu pacifističkih odredbi ustava. Oni su, međutim, istovremeno počeli da
zagovaraju unošenje novog teksta u ustav koji bi premijeru i vladi omogućio da
donose važne odluke bez odobrenja parlamenta u vanrednim situacijama, u šta,
pored velikih prirodnih nesreća, spada i eventualni vojni sukob.
Mada slične odredbe postoje u ustavima drugih razvijenih
zemalja, opozicija u Japanu to doživljava kao manevar kojim se na mala vrata
želi proturiti revizija ustava u svrhu jačanja vojnog saveza sa SAD i ostvariti
koncentracija moći u rukama vlade.
Paradoksalno, vladajuća koalicija, uprkos tome što se veliki
broj građana protivi izmeni pacifističkih odredbi ustava i korišćenju nuklearne
energije koje ona zdušno podržava, već nekoliko godina u istraživanjima javnog
mnenja uživa veliku prednost u odnosu na druge političke opcije.
Razlog za to je pre svega nepoverenje koje vlada u sposobnost
najvećih opozicionih partija da vode ekonomiju zemlje.
Na ovim izborima, međutim, vladajuća koalicija će imati teži
zadatak nego u protekle četiri godine, od kada je ponovo na vlasti, jer su se
opozicione stranke Demokratska partija i Partija obnove ujedinile u novu
političku organizaciju pod imenom Demokratska progresivna stranka.
Nova opoziciona partija imaće i pomoć Komunističke partije
Japana, jer su se te dve stranke dogovorile da u svim izbornim jedinicama
istaknu samo po jednog kandidata, pripadnika bilo jedne ili druge partije, kako
ne bi jedna drugoj oduzimale glasove.
Na izborima i borba između starih i mladih za javne resurse?
Današnji izbori specifični su i po tome što će po prvi put u
istoriji Japana na glasanje izaći tinejdžeri, jer je prošlog mjeseca stupio na
snagu zakon kojim je starosna granica za pravo glasa spuštena sa 20 na 18
godina.
Pitanje da li japanskom socijalnom politikom na uštrb mladih
dominiraju stare osobe posljednjih godina sve više dobija na težini, jer su,
zbog pada nataliteta i brzog starenja populacije, izdvajanja za penzije i
medicinsku negu za stare ogromni, dok se javna potrošnja na obrazovne
institucije i đačke stipendije smanjuje.
Po podacima OECD-a, 80 odsto ukupne javne potrošnje na
društveno osiguranje u Japanu otpada na penzije, medicinske izdatke i brigu o
starima, i ta dalekoistočna zemlja za obdaništa, dopunsku nastavu i dječije
dodatke, proporcionalno gledano, izdvaja samo trećinu onoga što daju Velika
Britanija i Švedska.
Japanska vlada nedavno je donijela odluku da svakom od 11
miliona penzionera koji se smatraju egzistencijalno ugroženim jednokratno
isplati sumu od blizu 300 evra, što je u japanskoj javnosti izazvalo veliku
debatu o problemu zapostavljenosti mladih generacija.
Pomenuta odluka vlade dovodi se u pitanje jer su današnji
penzioneri ljudi koji su radili u zlatno doba japanske ekonomije i vjerovatno
zaradili više nego što će sadašnji mladi moći u budućnosti.
Takođe, sa obzirom na to da su uglavnom penzionisani u 60.
godini, a žive prosječno između 80 i 85 godina, oni primaju više novca od
penzija nego što su svojevremeno uplatili u penzioni fond. Problem je i to što
vlada već dvije decenije naglašava svoje napore da ohrabri rast nataliteta da
bi ublažila ljudske i ekonomske posljedice starenja populacije, ali je čini se,
zapravo, izdašnija kada otvara državnu kasu za potrebe penzionera, nego za
potrebe djece i mladih roditelja.
Spuštanjem starosne granice broj potencijalnih glasača
uvećao se za 2,4 miliona. Međutim, pošto je ukupan broj građana sa pravom glasa
veći od 106 miliona, a u Japanu je čak 26 odsto stanovništva starije od 65
godina, uključivanje tinejdžera u politički život zemlje vjerovatno neće imati
većeg uticaja na odnos snaga između generacija i distribuciju ekonomskih
resursa, pogotovo kada se uzme u obzir da najmlađi glasači tradicionalno najmanje
upražnjavaju svoje pravo da izaberu predstavnike naroda.