Booth posljednjih 10 godina živi u Danskoj, a za članak u Guardianu je napisao nekoliko informacija o Danskoj, Norveškoj, Švedskoj, Finskoj i Islandu koje se prešućuje kad se piše o ovim zemljama – vječito u pozitivnom svjetlu. Njegove katkad ironične i duhovite zapise prenosimo uz manja kraćenja:
Danska
“Zašto se Danci nalaze tako visoko na međunarodnim listama sreće? Pa, zaista imaju veliku razinu povjerenja i socijalne kohezije i zaista im dobro ide u industriji svinjskih proizvoda, ali po OECD-u (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj) također godišnje rade par sati manje nego ostatak svijeta. Rezultat je produktivnost koja je zabrinjavajuće niska. Kako si onda mogu priuštiti sve one skupe obroke iz prirode i ručno pletene rukavice? Jednostavno, Danci imaju najvišu razinu privatnog duga na svijetu (četiri puta veću nego Talijani, ili da to stavimo u kontekst, dovoljnu da dobiju upozorenje MMF-a), a više od polovice njih spremno je priznati da koriste sivo tržište da dođu do dobara i usluga.
No, možda je najprljavija tajna Danaca ta da, po izvješću Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF) iz 2012. godine, imaju četvrti na svijetu po veličini ekološki otisak. Dakle, veći i od SAD-a. One vjetroelektrane ispred obale možda izgledaju impresivno kad sletite u Kastrup, ali Danska je najveći izvoznik nafte u EU i još uvijek sagorijeva užasno puno ugljena. To trebate imati na umu idući put kad vam Danac pokaže prst jer imate grijalicu na trijemu.
Bojim se da vas moram upozoriti i na dansku televiziju. Njihova nova velika dramska serija Arvingerne je zapanjujuća, ali svakodnevna stvarnost na danskoj televiziji su stalne reprize 15 godina starih epizoda Ubojstava u Midsomeru i dokumentaraca o dobrobiti svinja. Također, Danci imaju najviše poreze na svijetu (a šesti su po visini plaća – odatle takav dug, pretpostavljam). Kako je rekao glasnogovornik think-tanka Cepos, kojeg sam intervjuirao, Danci za državu rade do četvrtka do pauze za ručak, a ostalih dan i pol rade za sebe.
Korelacije ovoga je, pretpostavljaju svi, da Danska ima najbolje javne službe? Prema OECD-ovom programu PISA-e, danske škole zaostaju za britanskim. I zdravstveni sektor popušta (nekidan sam došao na hitnu pomoć gdje su mi rekli da se trebam naručiti, što očito nije u skladu s imenom službe). Po podacima Globalne fondacije za istraživanje raka, Danci imaju najveću razinu oboljelih od raka. Danska nacionalna željeznička kompanija je posljednjih godina izbjegavala bankrot i vlakovi gotovo sigurno ne idu na vrijeme.
Najozbiljnije od svega, opada ekonomska jednakost za koju mnogi vjeruju da je osnova uspjeha društva. Po izvješću u novini Politiken ovoga mjeseca, postotak ljudi koji žive ispod granice siromaštva se udvostručio u posljednjem desetljeću. Danska je postala nacija podijeljenih, u osnovi, na Kopenhagen i ostale danske provincije koje su postale ‘smetlište’ za nezapadne imigrante, stare, nezaposlene i nezapošljive koji žive uz 22 milijuna svinja koje se uzgajaju na danskim farmama i pumpaju antibioticima.
Još koja neugodna istina? Danci su agresivni jingoisti (arogantni oblik nacionalizma koji se očituje u obliku stava prema strancima op.a.), koji mašu svojom crveno-bijelom zastavom na svaku provokaciju. Kao i Šveđani, prigrlili su privatizaciju s velikim entuzijazmom (čak su i kola hitne pomoći privatna) i mogu se činiti spektakularno nesofisticiranima kad portretiraju druge rase.
Norveška
Postoji ta uznemirujuća islamofobna subkultura u Norveškoj. Pitate li Dance, reći će vam da su Norvežani najizoliraniji i najksenofobniji od svih Skandinavaca, što je istina jer su od 70-ih, kad su se domogli novca od nafte, postali jako škrti i bojažljivi prema strancima.
Iako su u 2013. dobili rekordni broj prijava za azil, odobrili su ih manje od pola (oko 5.000 ljudi). Novinar Simon Sætre u svojoj knjizi Petromania tvrdi da moćni naftni lobi čini zemlju izoliranom i asocijalnom. Po njemu, njegovi su sunarodnjaci postali korumpirani vlastitim bogatstvom pristiglim od nafte, rade manje, ranije odlaze u mirovinu, češće traže bolovanje.
A kao diler koji ne dira vlastitu zalihu, hvale se što koriste samo obnovljive izvore energije, dok istodobno svoje bogatstvo temelje na izvozu fosilnih goriva ostatku svijeta. “Navikli smo da sebe vidimo kao dio rješenja, a s naftom odjednom postajemo dio problema. Većina ljudi to poriče”, kaže antropolog Thomas Hylland Eriksen.
Island
Ovdje se ne trebamo dugo zadržavati. Samo 320.000 – čini se pohlepnih i neodgovornih – ljudi živi na ovoj prelijepoj, ali granično nenaseljivoj stijeni u sjevernom Atlantiku. Daljnja pažnja će ih samo još više ohrabriti.
Finska
Jako volim Fince, najpragmatičnije, zastrašujuće ljude, sa smislom za humor koji je suh kao Sahara. No, bih li želio živjeti u Finskoj? U ljeto će vas napasti komarci, zimi ćete se smrznuti – pod uvjetom da vas netko ne upuca ili da sami sebe ne upucate. Finska je treća po redu na svijetu po posjedovanju oružja, iza SAD-a i Jemena. Ima i najvišu stopu ubojstava u zapadnoj Europi, te najvišu stopu samoubojstava u nordijskim zemljama.
Finci su epski pijanci petkom navečer i alkohol je vodeći uzrok smrti kod muškaraca. “U nekom trenutku večeri, oko 23.30, ljudi se počnu ponašati agresivno, udaraju se, hrvaju. Idući dan se tome smiju. U SAD-u bi im priredili intervenciju”, kaže finski novinar Heikki Aittokoski.
S ukaljanim draguljem Nokijom, koju je progutao Microsoft, finska ekonomija je sad više nego ikad ovisna o prodaji papira – koji najviše odlazi ruskim barunima pornografije. Nacija koja se nekoć zvala ‘obrazovnom supersilom Zapada’, također je podbacila na PISA-i, što je uz neke incidente u kojima su sudjelovali finski učenici dovelo do spekulacija jesu li finske škole tako divne kako se o njima priča.
Ako biste se ipak odlučili preseliti ovdje, ne očekujte stimulirajuće razgovore. Finska je reaktivna, slušajuća kultura, opterećena tabuima kojih je previše (većinom teme vezane uz građanski rat, Drugi svjetski rat i Hladni rat). Nisu baš voljni ćaskati. “Mi uvijek preferiramo biti sami”, priznala mi je jedna Finkinja. Radila je u turističkom uredu.
Švedska
Sve što kažem o Švedskoj izblijedjet će u usporedbi s njihovom samokritičnom slikom koju imaju o sebi. Prije nekoliko godina je švedski Institut za istraživanje javnog mnijenja pitao mlade Šveđane da opišu svoje sunarodnjake. Glavni su pridjevi bili: zavidni, ukočeni, marljivi, ljubitelji prirode, tihi, pošteni, nepošteni, ksenofobni. … Zapravo, Šveđani su jako sposobni izolirati se jedni od drugih.
Skoro pa jednopartijska država tijekom većine 20. stoljeća, ‘neutralna’ Švedska nastavlja ekonomski napredovati zahvaljujući prepoznatljivom brendu ‘totalitarnog modernizma’, koji ograničava slobode, potiskuje neslaganje u ime konsenzusa, te se čine odlučni da prerežu veze između muža i žene, djece i roditelja, starijih i njihove djece. Zamislite ih kao ‘Kinu sjevera’.
Nezaposlenost mladih je veća nego u Velikoj Britaniji i veća je od prosjeka u EU; integracija je stalni izazov, a desnica je u usponu. Pitate li Fince, reći će vam da je švedski ultrafeminizam ‘uškopio’ njihove muškarce, ali oni će se boriti da utope svoju tugu. Njihove trgovine alkoholom koje vodi država, užasni Systembolaget, Susan Sontag je jednom opisala kao ‘pola mrtvačnica, pola stražnja soba u kojoj vrše pobačaje’.
Tekst je preuzet sa Danas.hr