Ban tokom razgovora istakao da je upotreba hemijskog oružja, pod bilo kakvim uslovima, strašan i neoprostiv zločin.
Generalni sekretar UN-a je, kako je izjavio njegov glasnogovornik Martin Nesirky, podržao napore OPCW-a napomenuvši da će razvoj događaja u vezi s pitanjem eventualne upotrebe hemijskog oružja u Siriji pratiti u bliskoj saradnji sa OPCW-om.
Nesirky na konferenciji za medije je izjavio da “UN nije u poziciji da potvrdi da se u Siriji koristi hemijsko oružje”.
Napomenuo je da je jasna pozicija UN-a u vezi sa ovim pitanjem, dodavši da upotreba hemijskog oružja predstavlja najviši stepen kršenja međunarodnog humanitarnog prava.
On je istakao da bi upotreba hemijskog oružja među zaraćenim stranama u Siriji samo dodatno intenzivirala nasilje i krvoproliće.
Hemijsko oružje prvi put je korišteno 1675. godine u ratu između Francuske i Njemačke, a neporedno poslije rata je potpisan i prvi međunarodni sporazum, Strazburški sporazum o zabrani korištenja projektila sa otrovnim materijama.
Apsolutna zabrana upotrebe hemijskog oružja iz 1972. stupila je na snagu tek 1992. Ženevskim sporazumom koji je 1997. dopunjen zabranom razvoja, proizvodnje, skladištenja i upotrebe ove vrste oružja.
Ovim sporazumom je reguliran i način uništavanja već postojećeg hemijskog i biološkog oružja.
Sprovedbu Sporazuma o zabrani hemijskog i biološkog oružja vrši Organizacija za zabranu hemijskog oružja (OPCW).
Trenutno OPCW ima 188 zemalja članica, dok šest zemalja – Sirija, Sjeverna Koreja, Egipat, Angola i Južni Sudan – nisu potpisnice sporazuma o zabrani hemijskog oružja, a Izrael i Mijanmar ga ne provode.