Ona je čvrsto vjerovala da su poslovi, a ne donacije najbolji bijeg iz siromaštva.
Umrla je od rijetkog oblika raka, javlja The New York Times.
Porijeklom iz Indije, Janah je 2005. godine putovala u Mumbai gdje je autom prolazila kroz ogromne slamove. Kad je došla u kompaniju zbog koje ju je posao odveo u Indiju, tamo je upoznala obrazovano osoblje iz srednje radničke klase.
Skoro niko od zaposlenika te kompanije nije bio iz slamova kroz koje je prošla putem. Kako je ispričala za magazine Wire 2005. godine, tada se zapitala zašto ljudi iz slamova ne bi mogli raditi u takvim kompanijama.
Bio je to ključni moment za Janah, koja je intelekt najsiromašnijih ljudi smatrala “najvećim neiskorištenim resursom” u globalnoj ekonomiji.
Nakon tog iskustva u kenijskom gradu Nairobiju, 2008. godine osnovala je tvrtku Samasource kojoj je cilj bio zapošljavanje siromašnih ljudi za minimalne plaće u digitalnoj industriji.
Osnovala je dostavne centre u Keniji, Ugandi i Indiji. Njeni radnici prikupljaju podatke koji se koriste u različitim projektima, od videoigrica, automobila koji sami voze, do softvera koji pomažu rendžerima u subsaharskoj Africi da spriječe krivolov slonova.
Uz to, polovica ljudi koje zapošljava Samasource su žene. Zaposlenici Samasourcea radili su s komoanijama poput Microsofta, Googlea, Facebooka, Walmarta, Getty Imagesa, Glassdoora.
“Leila je imala viziju o dostojanstvenom radu i obećanje o minimalnoj plati za najranjivije dijelove društva”, rekla je Kennedy Odede, osnivačica i direktorica organizacije Blistava nada zajednica, koja je surađivala sa Samasourceom.
Procjenjuje se da je njena kompanija pomogla oko 50.000 ljudi, odnosno 11.000 radnika i onih koji su o njima ovisili.
Tekst preuzet sa Indexa