Sirija i brojna druga politička globalna pitanja ponovo polariziraju svijet na Američki zapad i Ruski istok, a i dešavanja u vezi sa Krimom nedvojbeno podsjećaju na zbivanja iz doba “Hladnoga rata”.
Nakon vijesti o vojnim aktivnostima na Krimu, SAD su prvo pokušale saznati da li je riječ o direktnoj aktivnosti Rusije ili se radi o aktivnosti ruske zajednice koja živi na Krimu. Iznenadno pojavljivanje američkog predsjednika Baracka Obame u petak, pokazalo je da su se SAD još uvijek suzdržano odnosile prema tom pitanju, ali je – nakon subotnjeg saznanja da je Rusija direktno involvirana u dešavanja na Krimu – Washington krenuo u diplomatsku akciju.
Američki državni sekretar John Kery, ministar odbrane Chuck Hagel i drugi zvaničnici SAD-a intenzivirali su diplomatske susrete, a Obama je obavio razgovor s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i nakon tog 90-minutnog razgovora uputio oštre izjave, koje su pokazatelj da su SAD pokrenule akciju o pitanju Ukrajine.
Obama je i proteklog vikenda razgovarao s liderima Francuske, Velike Britanije i Njemačke kako bi oformio savezništvo protiv Rusije, a prvi plod tih susreta jeste zajednička oštra osuda članica grupe G7 na račun Rusije.
Ne nazire se vojna intervencija
Većina analitičara i bivših diplomata u Washingtonu tvrde da se SAD i Rusija neće sukobiti u vojnom smislu.
Stav analitičara bazira se na vojnoj pasivnosti SAD-a prema pitanju Sirije u kojoj već tri godine traje krvoproliće, ali se SAD ne odlučuje na vojne korake. Analitičari tvrde da ni “daleka i nepoznata” zemlja, Ukrajina, neće biti povod za takvu vrstu sukoba Washingtona i Moskve.
Činjenica da američki zvaničnici u komentarima ukrajinskog pitanja nisu koristili frazu da je riječ o pitanju koje ima veze s nacionalnom sigurnošću SAD-a, a što je slučaj sa sirijskim pitanjem, potvrdno govori o predviđanjima analitičara.
Bivše diplomate SAD-a tvrde da se Washington neće odlučiti na direktni vojni sukob, već da će svjetska javnost ponovno gledati “šahovsku partiju Hladnog rata”.
Testiranje diplomatskih sredstava
Član Upravnog odbora Vijeća Atlantic i bivši ambasador SAD-a u NATO-u Nicholas Burns tvrdi da je Washington odabrao opciju diplomatskog dvoboja s Rusijom i da radi na izolaciji te zemlje iz međunarodnih krugova.
Burns ističe da SAD rade na tome da Rusiju izbace iz grupe G8, odrede sankcije prema zvaničnoj Moskvi i na svoju stranu, gdje je i Evropska unija, pridobiju Japan i druge utjecajne faktore u svijetu.
Istakavši neophodnost intenzivnijeg dijaloga između lidera EU-a i SAD-a, Burns je kazao da se novoj ukrajinskoj vladi mora hitno dati jaka finansijska podrška, a, s druge strane, prema Rusiji odrediti mjere sankcija poput ukidanja viza moskovskim zvaničnicima, sankcija prema ruskim bankama i kompanijama na Krimu i drugih ekonomskih pritisaka koji bi mogli natjerati Rusiju na “korak unazad” kada je riječ o ukrajinskoj krizi.
Ukoliko se u obzir uzmu svi parametri uslovne ovisnosti ruskog ekonomskog sistema o Zapadu, predviđene sankcije bi mogle dati izvjesne rezultate, stava su brojni analitičari.
Zanimljivo će biti gledati reakcije ruskog predsjednika Putina na pokušaj SAD-a i EU-a da izolacijom izvrše pritisak na njega. Podsjećamo da je slična situacija već viđena na gruzijskom pitanju, kada Putin i nije pokazao mnogo zabrinutosti.
Pitanja koja “vežu ruke” SAD-a
Pitanje sukoba u Siriji i brojna druga globalna pitanja teme su o kojima je SAD-u potreban dogovor s Rusijom, a to u golemoj mjeri ograničava polje djelovanja Amerike i na ukrajinskom pitanju.
Rusija otvoreno podržava sirijski režim i bez njezinog pristanka nemoguće je bilo napraviti bilo kakav pomak u pokušajima okončanja trogodišnje sirijske drame.
Rusko partnerstvo SAD-u potrebno je i u rješavanju pitanja u Sjevernoj Koreji i Afganistanu.
Eksperti organizacije Carneige Endowment Eugene Rumer i Andrew Weiss tvrde da je ova kriza najozbiljniji ispit Obamine vanjske politike. Oni upozoravaju da bi dodatno udaljavanje SAD-a i Rusije zakočilo brojna globalna pitanja, uključujući i Iran.
Visoki američki zvaničnici negiraju da bi Obama iz ove situacije mogao izaći kao “slab”, a Putin kao “jak” lider, te navode da Putin u ukrajinskom slučaju nikako ne povlači poteze koji pokazuju njegovu moć, već baš suprotno da je on izgubio podršku i privrženost vlasti Ukrajine.