ŠTO SLIJEDI iz izjava nakon pregovora između Ukrajine i Sjedinjenih Država? Ključna stvar je da je Ukrajina pristala na Trumpov zahtjev za trenutačnim i potpunim prekidom vatre.
Odnosno, ne samo u zraku i na moru (kako je Kijev isprva predlagao) nego i na kopnu (što je Jermak nedavno kategorički odbijao, a u Kijevu su takvi prijedlozi izjednačavani s kapitulacijom). Istina, ne govori se o primirju na neodređeno vrijeme, već o primirju od 30 dana. Ali s mogućnošću daljnje dogradnje.
Nastavak suradnje
U zamjenu za pristanak na primirje, SAD nastavlja vojne isporuke Ukrajini i prijenos obavještajnih podataka. Zatim će SAD dati sličan prijedlog za 30-dnevno primirje i Rusiji. Bijela kuća je već izrazila nadu da će predsjednik Putin na to pristati.
Ovaj bi tjedan u Moskvu trebao stići posebni izaslanik Witkoff. Sada će daljnji tijek događaja ovisiti o reakciji Moskve.
Prethodno su predsjednik Putin i drugi predstavnici ruske vlade u više navrata izjavili da su protiv primirja i da se zalažu samo za “dugoročni mirovni sporazum”, navodeći njegove uvjete – prijenos cjelokupnog teritorija četiri regije Ukrajine, njihovo priznavanje ruskim teritorijem, neutralni status itd. Stoga sada među analitičarima prevladava mišljenje da će Kremlj odbiti prijedlog o prekidu vatre (upravo na to računa Kijev, koji isprva nije želio govoriti ni o kakvom primirju).
Kremlj bi mogao pristati
Međutim, u medijima postoje signali da bi Kremlj mogao pristati na prekid vatre. Iz Kremlja ih nisu službeno potvrdili, no ta se opcija ne može isključiti. Ključno pitanje je što će SAD za to ponuditi Rusiji. Ako ukine sankcije i još nešto uz primirje, to bi mogao biti jak argument. Osim toga, postoje i drugi argumenti:
Ruska Federacija ima inicijativu na frontu i postiže uspjehe, ali to ima veliku cijenu. Za nastavak rata i postizanje ciljeva koje Moskva najavljuje bit će potrebne još veće žrtve i napori.
Bit će potrebno proglasiti mobilizaciju i gospodarstvo potpuno prebaciti na ratnu osnovu, rezati socijalne i druge stavke u korist vojnih izdataka (unatoč tome što je proračun već prenapregnut). Umjesto mobiliziranih ruskih građana, migranti će biti dovođeni na front u još većem broju nego sada. Sve to može imati strašne posljedice za stabilnost unutar Ruske Federacije. Štoviše, prema svim anketama, većina Rusa je za primirje, pod uvjetom da Rusija zadrži već osvojene teritorije.
Moskva na potezu
Odbijanje primirja može imati negativne vanjskopolitičke posljedice za Rusku Federaciju. SAD će pojačati pritisak sa sankcijama, povećati opskrbu Ukrajine oružjem, a zbog povratka “zajedničkog neprijatelja” u liku Putina postat će manje vjerojatan raskol Zapada po liniji SAD-Europa. Osim toga, reakcija globalnog juga također može biti negativna.
Prije svega Kina, koja već dugo poziva na raniji prekid vatre. I obrnuto – kraj vojnih aktivnosti stvorit će priliku da Rusija počne normalizirati odnose i s SAD-om i s Europom. Postojat će prilika da Moskva snažno zaigra na rastućim proturječjima između SAD-a, Europe i Kine.
Kursk
Važan čimbenik je da su ruske trupe gotovo u potpunosti povratile kontrolu nad regijom Kursk i povlačenje ukrajinskih oružanih snaga odande je samo pitanje vremena. Time se uklanja jedan od glavnih argumenata Kremlja protiv prekida rata duž crte bojišnice – prisutnost OS Ukrajine na međunarodno priznatom teritoriju Ruske Federacije.
Završetak rata duž crte bojišnice (ako ukrajinske oružane snage budu potpuno istisnute iz regije Kursk) bit će prikazan kao vojna pobjeda za Rusiju, s obzirom na to da je uspjela zauzeti dio teritorija susjedne države, a da pritom ne izgubi svoj.
Postizanje političkih ciljeva koje si Ruska Federacija postavlja (kako u unutarnjoj politici u Ukrajini tako i u odnosima s NATO-om) može se postići bez vojne akcije. SAD već ima jasan stav o neulasku Ukrajine u NATO. Što se tiče unutarnjih procesa u Ukrajini, svi izgledi za normalizaciju odnosa između Kijeva i Moskve vezani su uz jednu ključnu točku – kraj rata.
Odluka uskoro
Kakvu će točno odluku predsjednik Putin donijeti saznat će se idućih dana. Možda će odbiti. Možda će podržati primirje. A možda će postaviti uvjete za prekid vatre.
Ali to će biti stvar pregovora. Glavno je da postoji stvarna spremnost obje strane na primirje. Što je, uzgred, još uvijek upitno ne samo za Putina već i za Zelenskog. Što se tiče činjenice da primirje nije trajno, već privremeno, vjerojatnost da nakon 30 dana počne novi rat zapravo nije velika.
Odnos snaga između strana je takav da će se rat, ako se nastavi, opet pretvoriti u rat jedne ili dvije ofenzive bez puno smisla i izgleda za proboj i uspjeh. I to je već svima očito.