Od 114 kardinala iz 50 zemalja najviše ih je iz Italije, a tek jedan iz Australije.
Kardinal je u katoličkoj hijerarhiji, nakon pape, najviša crkvena funkcija i oni će nasljednika Benedikta XVI, koji će ostati upamćen po tome da je prvi papa u posljednjih šest vijekova koji je pontifikat napustio svojevoljno, birati među sobom, a jedini uslov je da novi poglavar ne bude stariji od 80 godina.
Broj kardinala elektora ograničen je na 120. Na ovoj konklavi papu je trebalo da bira 117 kardinala, ali su trojica odustala zbog starosti i bolesti.
Iz Italije ih je 28, Njemačke pet, koliko je iz Španije, četiri iz Francuske, četiri iz Poljske i 13 iz Evrope. Pet ih je iz Brazila, i još 14 iz drugih zemalja Latinske Amerike. Iz SAD ih je 11, iz Kanade tri, iz Afrike 11, iz Indije pet, kao i iz Azije.
Prema njemačkom “Špiglu”, broj favorita koji bi mogli biti izabrani za papu se sa 12 suzio na 6.
Angelo Skola (71) nadbiskup Milana, poznat po konzervativnim stavovima – prijatelj je Benedikta XVI i favorit među svojim italijanskim kolegama.
Slijedi Austrijanac Kristofer Šonborn (68) koji se, kako se navodi, nada da će Crkva nakon ove konklave biti u nekim stvarima malo popustljivija.
Tu je i Timoti Majkl Dolan (63), nadbiskup u Njujorku, blizak narodu pa se svrstava među čelne ljude inače bogate američke Crkve, zatim Mark Oulet (68), nadbiskup emeritus iz Kvebeka – vrlo uticajan i mogao bi dobiti glasove kardinala iz Sjeverne i Južne Amerike, kao i Piter Kodvo Apiah Turkson (64) iz Gane koji je, inače, predsjednik Papinskog vijeća za pravednost i mir, i Luis Antonio Gokim Tagle (55), nadbiskup u Manili koji se smatra harizmatičnim i briljantnim teologom.
Portparol Svete Stolice Federiko Lombardi ranije je najavio da bi novi papa mogao biti izabran do 31. marta kada Rimokatolička crkva obilježeva vaskrsenje Hristovo. Oni najoptimističniji se, međutim, nadaju da bi ime novog pape moglo biti poznato već 19. marta.
U skladu s tradicijom kardinali će papu birati u Sikstinskoj kapeli, mjestu gdje se izbor pape obavlja od 1846. godine, čuvenoj po freskama Mikelanđela, Botičelija i Domenika Girlandaja.
Konklave su rituali bogati tradicijom i simbolikom, tajanstvenošću i hipnotičkim gregorijanskim napjevima.
Za vrijeme konklave kardinali su smješteni u manastiru svete Marte, koji će praktično biti blokiran, a elektorima će biti onemogućen svaki kontakt sa spoljnim svijetom sve dok ne bude poznato ime novog pape. Kazna za eventualno odavanje tajne je ekskomuniciranje.
Da bi neko od kardinala elektora postao papa, treba da dobije dvotrećinsku većinu.
Nakon svakog dana glasanja, ako je izbor neuspješan, listići na kojima kardinali ispisuju imena svojih favorita spaljuju se, a iz dimnjaka kapele izlazi crni dim.
U početku se glasa tri dana uzastopno, a nakon toga je dan odmora za kardinale ukoliko papa ne bude izabran. Potom slijedi drugi krug u kome se glasanje obavlja sedam puta, i tako redom…
Znak da je papa izabran je kada iz kapele bude pušten bijeli dim.
Mnogi ne vjeruju u mogućnost da će novi papa biti iz Evrope, odnosno Italije koja ima najviše kardinala, a da li će on biti iz Južne Amerike gdje živi najviše katolika odlučiće 114 kardinala na konklavama koje predstoje.
Tajna konklava ustanovljena je 1274. godine odlukom tadašnjeg pape Grgura X, koji se za to opredijelio nakon dugogodišnjeg političkog uplitanja u izbor pape, kao i dugim periodima sedisvakancije (upražnjene stolice).
Kardinali Sikstinsku kapelu ne smiju napustiti sve dok ne izaberu papu.
Često se, naime, zamišlja da je atmosfera u Sikstinskoj kapeli tokom izbora pape toliko napeta da bi se mogla “rezati nožem”, ali ona zapravo više liči na liturgiju nego na političku konvenciju.
Pokojni austrijski kardinal Franc Kenig, koji je učestvovao u izboru trojice papa, u jednom intervjuu 2002. nasmijao se na opasku da je atmosfera na konklavama naelektrisana.
“Vjerujte, da možete gledati što se događa unutra, nasmrt bi se dosađivali”, kazao je Kenig.
Inače, tradicionalno katoličko uvjerenje da se konklave odvijaju pod vođstvom Svetog Duha, razbio je davno tadašnji kardinal Jozef Racinger još dok nije sjeo na tron Svetog Petra, rekavši u jednom intervjuu da njegovu ulogu trba shvatiti elastičnije i da on zapravo samo pazi “da sve ne bude upropašćeno”.