Većina američkih država je imala programe sterilizacije, koji su
primenjivani na ljude koji su smatrani maloumnim ili na drugi način
nepoželjnim, a veliki broj njih bile su siromašne crnkinje. U nekim
slučajevima žrtve su imale 10 godina, a mogle su da budu sterilisane i
samo zato što se nisu slagale sa školskim drugovima ili zato što su bile
promiskuitetne.
Zvaničnici su dobijali pristanak pacijenata ili njihovih staratelja, mada mnogi nisu shvatali šta u stvari potpisuju.
U mnogim državama ti programi su obustavljeni posle Drugog svetskog
rata, kada su takve mere povezivane s pokušajima nemačkih nacista da
stvore čistu rasu. Međuim, Severna Karolina je nastavila s programima i
posle rata.
Prvi ozbiljniji pokušaj da se svakoj žrtvi plati
odšteta od 50.000 dolara nije uspeo, jer, iako je predlog prošao
Predstavnički dom, senatori iz Republikanske partije smatraju da za to
nema dovoljno budžetskih sredstava.
Neki republikanci smatraju
da to ništa ne bi promenilo, dok drugi strahuju da bi to moglo da navede
neke druge grupe, kao što su potomci robova, da traže odštetu.
Grupa koja pomaže žrtvama tih programa potvrdila je da su 146 osoba još žive, mada se procenjuje da ih ima oko 1.800.