Luksuzna zgrada na čijim vratima stoji portir, šalteri na kojima rade
službenici u poslovnim odijelima, uređaji za sigurnost, automat s
rednim brojem čekanja…
Ali, njena posebnost skriva se u njenim skladištima i trezorima.
Ondje se, umjesto zlatnih poluga i novčanica skladište kolutovi sira.
Znali smo da su Italijani ludi za sirom, ali mnogi se na ovu vijest
pitaju: jesu li Italijani samo ludi? Odgovor je: nikako! Razlog zbog
kojeg su se odlučili na ovaj potez jeste posebna vrsta parmezana zvana
Parmigiano-Reggiano, a poznata je i pod nadimkom “princ parmezana”.
Riječ je o tako skupocjenom i vrijednom parmezanu da sada i doslovno
vrijedi poput zlata. Samo jedan kolut parmezana vrijedi između 300 i 400
eura, a trezor sa sirevima vrijedan je nevjerojatnih 150 miliona evra.
Ali, kako funkcioniše poslovanje s ovakvom bankom? Isto kao i s bilo
kojom drugom. Zamislite da ste italijanski poljoprivrednik i treba vam
novi traktor ili oprema za imanje. U tom slučaju, zaputićete se u banku
kojoj ćete dati svoj sir, a oni vama novac.
Banka sira tako je pomogla i malim proizvođačima da im ne propadnu
obrti. Radnici banke brinu za uzgoj sira jednom kada ga preuzmu, a
“običan čovjek” je srećan što svoje dugove i kredite može velikim
dijelom podmiriti sirom umjesto novcem. Banka kasnije preprodaje sir i
namiruje dugove, a pritom i fino zaradi.
Čak se razmišljalo o tome da banka počne primati i druge valute poput
pršuta ili maslinovog ulja, ali kako su oni teži za održavanje i
čuvanje, od te ideje se brzo odustalo, prenosi punkufer.dnevnik.hr.