Podsjećajući da je Savjet bezbjednosti UN osnovao Tribunal 25. maja 1993. predsjednik suda Teodor Meron (Theodor) tu je odluku nazvao “istorijskom”, poslije “50 godina neaktivnosti” poslije Nirnberških procesa.
Osnivanje suda bilo je “snažan odgovor na zločine” počinjene u bivšoj Jugoslaviji, “ne zbog odmazde, nego zbog vladavine prava”, naglasio je Meron.
U to vrijeme, rekao je Meron, “niko nije mogao znati da li će se i kada ta ideja Savjeta bezbjednosti pretvoriti u praksu”, a mnogi su bili u dilemi “da li će biti hapšenja, da li će biti suđenja i da li će sud koji su stvorili zaživjeti”.
“Danas, poslije 20 godina, srećan sam što mogu da kažem da je ideja Savjeta bezbjednosti postala pravilo, a ne izuzetak. Postala je realnost”, kazao je Meron.
Radom Tribunala, uspostavljena je “nova era odgovornosti” u kojoj “međunarodna zajednica reaguje na teške zločina u ratu i miru”.
“Dužnonst međunarodne zajednice je da djeluje, a Tribunal je pokazao da je to moguće”, zaključio je njegov predsjednik. Podsekretarka UN za pravne poslove Patriša O'Brajen (Patricia O'Brien) rekla je da je Tribunal izraz “novopronađene i ozbiljne posvećenosti međunarodne zajednice da svi koji počine zločine moraju biti pozvani na odgovornost”.
Kao dostignuća Tribunala, O'Brajen je navela široku sudsku praksu i uspostavljanje porobljavanja, silovanja i mučenja kao ratnih zločina koji ranije nisu bili kodifikovani u međunarodnom pravu. Kažnjavanje zločina protiv žena “značajan je doprinos međunarodnoj pravdi”.
Tribunal je “dao glas žrtvama” koje su, prvi put u istoriji međunarodnog prava u sudnici mogle da ispričaju šta su preživjele i vide počinioce zločina pred licem pravde, kazala je O'Brajen.
Ona je podvukla da je jedan od najvećih rezultata rada Tribunala i to što je utvrdio da je u Srebrenici u julu 1995. počinjen genocid. “To je kritična činjenica koju svi Bosanci moraju priznati”, kako bi na tome zasnovali proces pomirenja.
O'Brajen je naznačila da je Tribunal pokazao da može biti suđeno šefovima država koji su odgovorni za ratne zločine i da je “suverenitet kao prepreka međunarodnoj pravdi – uklonjen” i da će odgovorni “lideri biti kažnjavani”.
Gradonačelnik Haga Jozias van Artsen (Aartsen) podsjetio je da je Tribuna s proljeća 1999. podigao optužnicu zbog zločina na Kosovu protiv tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije, Slobodana Miloševića.
Mnogi su, po riječima Artsena, tadašnjeg ministra spoljnih poslova Holandije, kritkovali tu odluku, smatrajući da će optužnica omesti mirovni proces.
Optužnica protiv Miloševića, naprotiv, dovela je do primirja uz posredovanje bivšeg finskog predsjednika Martija Ahtisarija, ocijenio je gradonačelnik Haga. Kao zaslugu, Van Artsen je Tribunalu pripisao i da je pokazao da je opravdana “međunarodna humanitarna intervencija”, sugerišući da je takva intervencija slična kosovskoj sada potrebna i u Siriji.
Prvi tužilac Tribunala Ričard Goldston (Richard Goldstone) podsjetio je na dane pokretanja rada Tribunala i prvi proces protiv bosanskog Srbina Duška Tadića, 1996, zajedno s tadašnjim Tadićevim braniocem, a sadašnjim sudijom Alfonsom Orijem (Alphons Orie).
U panel diskusijama, o radu Tribunala u proteklih 20 godina, govorili su i sudije Karmel Ađijus (Carmel Agius), Ogon Kwon (O-gon Kwon) i Kristof Flige (Christoph Flugge), glavni tužilac Serž Bramerc (Serge Brammertz) i branilac Novak Lukić.
O dostignućima suda govorila je i generalna sekretarka Ministarstva spoljnih poslova Holandije Rene Džons-Bos (Renee Jones-Boos).
Večeras će u haškoj gradskoj kući biti otvorena izložba posvećena radu Tribunala.