Kada je podmorski vulkan Hunga Tonga-Hunga Ha'apai 15. januara
eruptirao 65 kilometara sjeverno od glavnog grada Tonge, pokrenuo je
tsunami, kao i zvučni udar koji je čak dva puta “projurio” kroz svijet.
Erupcija je izbacila oblak vodene pare u stratosferu, područje
atmosfere koje se nalazi između 12 i 53 kilometra iznad površine.
Količina izbačene vode je bila dovoljna da napuni 58.000 olimpijskih
bazena, piše CNN.
“Nikada nismo vidjeli ništa slično”
Ovu ogromnu količinu vodene pare detektirao je instrument Microwave
Limb Sounder (MLS) na NASA-inom satelitu Aura. Satelit mjeri razinu
vodene pare, ozon i druge atmosferske plinove. Nakon što je došlo do
erupcije, znanstvenici su bili iznenađeni zabilježenim očitanjima vodene
pare.
Procjenjuju da je erupcija u stratosferu izbacila 146 teragrama vode,
odnosno oko 10% vode već prisutne u stratosferi. To je gotovo četiri
puta više od količine vodene pare koja je stigla do stratosfere nakon
erupcije Pinatuboa na Filipinima 1991. godine.
“Nikada nismo vidjeli ništa slično. Pažljivo smo pregledali sva
mjerenja kako bismo bili sigurni da su pouzdana”, rekao je atmosferski
znanstvenik Luis Millan iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory
(JPL).
Microwave Limb Sounder može zabilježiti prirodne signale mikrovalova
iz Zemljine atmosfere te ih detektirati čak i kroz guste oblake pepela.
“MLS je jedini instrument koji može u realnom vremenu analizirati
oblak vodene pare i jedini na koji nije utjecao pepeo iz vulkana”, kazao
je Millan.
Satelit Aura lansiran je 2004. godine i prije Tonge je izmjerio samo
dvije vulkanske erupcije koje su podigle značajnu količinu vodene pare
tako visoko u atmosferu; s time da se para iz erupcija Kasatochija 2008.
na Aljasci i Calbucoa 2015. u Čileu prilično brzo raspršila.
Snažne vulkanske erupcije obično smanjuju temperature na Zemlji
Snažne vulkanske erupcije poput one vulkana Krakatoa 1883. u
Indoneziji obično smanjuju temperaturu Zemljine površine jer plin,
prašina i pepeo koje izbacuju reflektiraju Sunčevu svjetlost u svemir.
Primjerice, nakon erupcije Tambore 1815., došlo je do “vulkanske zime”
te sljedeće godine nije bilo pravog ljeta.
No, erupcija Tonge je drugačija jer vodena para koju je izbacila u
atmosferu može zadržati toplinu, što pak može izazvati toplije
površinske temperature. Prema znanstvenicima, višak vodene pare mogao bi
ostati u stratosferi nekoliko godina.
Dodatna vodena para u stratosferi također može dovesti do kemijskih
reakcija koje privremeno pridonose smanjenju Zemljinog zaštitnog ozona.
Srećom, očekuje se da će učinak zagrijavanja vodene pare biti
privremen i manjih razmjera te da će se smanjivati (i polako nestati) s
opadanjem razine viška vodene pare. Znanstvenici smatraju da to neće
biti dovoljno da se pogoršaju već postojeće klimatske promjene.
Stručnjaci vjeruju da je glavni razlog za tako veliku količinu
izbačene vodene pare dubina vulkanskog kratera, odnosno kaldere, koja se
nalazi 150 metara ispod površine oceana. Da je bio dublje, dubina
oceana bi prigušila erupciju, a da je bio pliće, u stratosferu ne bi
stigla tolika količina morske vode koju je zagrijala magma.
Istraživanje naziva The Hunga Tonga-Hunga Ha'apai Hydration of the Stratosphere objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters.
Index