Prije dvadeset godina, započeo je krvavi raspad Jugoslavije i svijet je u šoku pratio dramu opsade Sarajeva. Sada Britanci počinju razmišljati o balkanizaciji Ujedinjenog Kraljevstva. Apsurdno? Pa, kako me je podsjetio Igor Stiks, pisac i akademik iz Sarajeva koji sada živi u Edinburgu, i Jugosloveni su tako mislili prije nego što im se zemlja raspala.
Niko ne predviđa da će Britanija doživjeti krvave etničke sukobe. Ali ima nekoliko upadljivih pravnih i političkih sličnosti između onog što se desilo Jugoslaviji i onog što bi se moglo desiti Britaniji.
Prije svega, nekoliko pozadinskih informacija. Škotska nacionalna stranka koja se zalaže za nezavisnost (Scottish National Party -SNP) pobijedila je na izborima u Škotskoj prošle godine sa 45.4% glasova. Ali ankete pokazuju da samo trećina Škotlanđana podržava nezavisnost od Ujedinjenog Kraljevstva. SNP se nada da će to promijeniti do jeseni 2014. godine, kada planiraju da održe referendum o nezavisnosti.
Škotska ima svoj parlament od 1999. godine, dok ga Engleska nema. Ovaj nesklad, žale se neki Englezi, znači da Škoti mogu, preko britanskog parlamenta, učestvovati u odlučivanju u nekim oblastima života Engleza, kao što je visoko obrazovanje, dok se Englezi ništa ne pitaju u vezi sa istim oblastima u Škotskoj jer o njima odlučuje škotski parlament.
Relevantno je poređenje sa Srbijom i Kosovom. Prije nego što je Kosovu oduzet status autonomije 1989. godine, Srbi su se žalili da su kosovski poslanici u srbijanskom parlamentu učestvovali u upravljanju Srbijom, dok obrnuto nije važilo.
Postoje očigledne razlike. Škoti i Englezi se nisu međusobno progonili u skorijoj prošlosti. Englezi ne smatraju Škotsku kolijevkom svoje nacije, kao što Srbi smatraju Kosovo. Nema engleskih niti velških manastira u Škotskoj, niti škotskih enklava u Engleskoj.
Ipak, u Škotskoj sam bio iznenađen kako često se povlači paralela sa Balkanom. Kako mi je objasnio jedan zvaničnik SNP-a, Škotska je više kao Crna Gora, nego kao Kosovo. Mislio je na to da bi škotska nezavisnost prije bila sporazumni razvod, praćen relativnom harmonijom, nego godinama unutrašnjih sukoba i tenzija.
Ali bilo bi teških pitanja ako bi se Škotska odvojila. Koja država bi bila pravni nasljednik UK? Preostali dio UK, svakako? Nije obavezno. U kratkom periodu unije, nakon raspada Jugoslavije, Srbija i Crna Gora su se pokušale nametnuti kao nasljednik stare države, ali bez puno uspjeha. Na kraju, svih šest republika bivše Jugoslavije smatrale su se državama nasljednicama.
Ako Škotska izađe iz UK, tvrde Škoti koji podržavaju nezavisnost, i Škotska i ostatak UK bili bi ravnopravni nasljednici, jer bi iz unije Engleske i Škotske osnovane 1707. godine dobrovoljno izašle obje strane. Relevantan presedan je Čehoslovačka, gdje su i Češka Republika i Slovačka smatrane državama nasljednicama nakon baršunaste revolucije 1993. godine.
Jedno od važnih pitanja je, na primjer, da li bi nezavisna Škotska i dalje bila članica Evropske Unije? Ne bi, kažu protivnici nezavisnosti, morala bi se prijaviti za ponovno pridruživanje. Gluposti, kažu iz SNP-a; Škotska nikada ne bi ni izašla iz EU.
Neki prave jedno drugo, manje laskavo poređenje sa Balkanom. “Zar neko ozbiljno pomišlja da bi Škotska stala u red iza Albanije i Makedonije da se pridruži EU?”, pita Angus Robertson, zvaničnik SNP-a za inostrane poslove i bezbjednost. “To je ludost.”
Šta je sa zemljama poput Španije koje ne priznaju nezavisnost Kosova jer su zabrinuti zbog secesionističkih pokreta u svojoj zemlji? Sir Malcolm Rifkind, bivši britanski sekretar inostranih poslova iz Škotske, smatra da je SNP naivna ako misli da ovdje nema problema. Španija, smatra on, ima puno razloga da zagorča život nezavisnoj Škotskoj u vezi sa pitanjima kao što je članstvo u EU. (Španska vlada je izjavila da to ne bi učinili.)
Iako se možda čini nevjerovatnim, možda je zbog Škotske već došlo do nepredviđenih posljedica po Balkan. Španija je u posljednje vrijeme postala manje opstruktivna po pitanju dogovora između EU i Kosova. Ali, kaže diplomatski izvor, taj kratkotrajni period relaksiranih odnosa se, čini se, privodi kraju, zahvaljujući škotskim planovima u vezi s referendumom.
Jedna lekcija iz Jugoslavije jeste da kada započne proces dezintegracije teško je znati kako će se završiti. U Škotskoj, neki su se počeli postavljati pitanja o budućnosti skupina ostrva Orkney i naftom bogate regije Shetlands na sjeveru, čija istorija se razlikuje od ostatka zemlje.
Šta ako ostrva budu glasala da ostanu u sastavu UK? Mogu li se oni otcijepiti od Škotske? Pomisao da bi situacija u Sjevernom moru mogla biti ekvivalentna situaciji na Kosovu, gdje Srbi upravljaju sjevernim dijelom Kosova, čini se apsurdnom. Ali ko zna?
Jednako tako, nekad sam mislio da je balkanskim političarima svojstveno da posežu za istorijom od prije nekoliko stotina godina kako bi opravdali svoje postupke u sadašnjosti: Bitka na Kosovu 1389. godine je uobičajen argument za Srbe. Ali Angus MacNeil, političar SNP-a, pobija moje mišljenje, rado se pozivajući na 1266. godinu.
Drugi element je mogući efekat eventualne škotske nezavisnosti na Sjevernu Irsku, gdje istorija neprijateljstva između protestanata i katolika podsjeća na situaciju u Bosni. Patrick Gregory, novinar iz Sjeverne Irske, kaže da bi škotsko proglašenje nezavisnosti “definitivno ponovo dovelo do nestabilnosti”.
Možda se najteže pitanje tiče nafte iz Sjevernog mora (da ne pominjem gas). UK ima prava na izvlačenje 16 do 23 milijardi barela nafte. Granica dijeli engleska i škotska područja za ribolov. Oko 95% energetskih rezervi leži na škotskoj strani.
Engleska, ili “bivša UK”, mogla bi osporiti granicu ako bude htjela. Da li bi Engleska i Škotska morale iznijeti svoj slučaj pred međunarodni sud pravde, kao što su većina država bivše Jugoslavije morale prije ili kasnije?
Gospodin Stiks izučava pitanje državljanstva u bivšoj Jugoslaviji na edinburškom universitet. Iz vlastitog iskustva, kaže da je bivšim Jugoslovenima prije nezavisnosti rečeno: “Sve će ostati isto, samo ćete biti bogatiji.” On kaže da se isto poručuje u Škotskoj, sa fokusom na nafti. Ne govore vam šta ćete izgubiti.”
“Mnogi ljudi ovdje ne misle da je balkansko iskustvo relevantno za škotsku debatu”, dodaje. Primjećuje da dok on i njegove kolege izučavaju posljedice raspada Jugoslavije, “vani se dešava sličan proces”.
Tekst preuzet sa The Economist. Za BUKU prevela Milica Plavšić.