Tajni sastanci, izmijenjeni zapisnici, ignorisani obavještajni izvještaji – priča o političkim kalkulacijama izraelskog premijera od 7. oktobra do danas.
U velikoj istraživačkoj priči “The New York Timesa“, trojica novinara – Patrick Kingsley, Ronen Bergman i Natan Odenheimer – otkrivaju kako je Benjamin Netanyahu u ključnim momentima rata u Gazi donosio odluke koje su, prema tvrdnjama više od 110 sagovornika iz Izraela, SAD-a i arapskog svijeta, služile više njegovom političkom preživljavanju nego interesima države ili vojske.
U aprilu 2024. godine, Netanyahu je bio spreman da prihvati primirje koje bi zaustavilo rat u Gazi na šest nedelja, omogućilo oslobađanje desetina talaca i otvorilo vrata istorijskom mirovnom sporazumu sa Saudijskom Arabijom. No, suočen sa prijetnjom rušenja vlade od strane krajnje desnih koalicionih partnera, odlučio je da odustane od plana – u tišini.
„Ako se prijedlog kapitulacije iznese pred nas, vlada je gotova“, poručio je ministar finansija Bezalel Smotrich. Netanyahu je odmah odgovorio: „Nema takvog predloga. Nema.“ I potajno naredio svojim bezbjednosnim savjetnicima: „Ne iznosite plan.“
Autori teksta navode tri ključna zaključka:
- Netanyahu je godinama prije rata tolerisao i ojačavao Hamas, dopuštajući mu prostor za pripreme.
- Njegova kampanja protiv pravosuđa dodatno je oslabila državu i vojsku.
- Tokom rata, ključne odluke donosio je u skladu sa sopstvenim interesima – da izbjegne izbore, suđenje i gubitak vlasti.
I dok je rat, najduži intenzivni sukob u istoriji Izraela, do sada odnio živote više od 55.000 Palestinaca – među njima gotovo 10.000 djece – Netanyahu je jačao svoj položaj. On je danas politički jači nego ikada: održava krhku većinu, utiče na pravosuđe i – što je najvažnije – još je na vlasti.